Sportska borilišta su mjesta druženja, odgoja, zabave… Barem bi tako trebalo biti, osim ako niste u Bosni i Hercegovini. E, tu je sve moguće.
Koliko je ljudski mozak spreman na mnoge stvari, dokazala je utakmica u Bijeljini između ŽRK Radnika i ŽRK Borac Banja Luka. Meč prve lige RS za rukometašice.
Umjesto lijepe rukometne zabave ekipa čiji je projsek 18,19 godina, dobili smo gomilu primitivizma, debilizma, huliganizma…
Psovanje, uvrede na račun djevojčica, djevojaka od 15,16,17… godina su kontra svakog normalnog čovjeka. Takve scene bile su u režiji grupice gledatelja na tribinama bijeljinske dvorane.
Psovanje nerođenog djeteta, oca koji je napravio, želja da se pogine u putu, i kamen bi zgorzile, a ne običnog čovjeka, smrtnika.
Plač igračica Borca u autobusu dovoljno je oslikao šta su preživljavale u bijeljinskih 60 minuta. Većina njih u rukometu vidi zabavu, druženje, relaksaciju, neke od njih svoju budućnost i ambicije vide u sportu, ali nakon ovoga, teško je reći šta se koluta u njihovim glavama.
Sramotno, jadno, a postavlja se pitanje da li je ovakvo ponašanje na sportskim borilištima izlječivo? Teško je reći. Zaronili smo duboko, možda nekad isplivamo, nadamo se.
(H.Z./Sportske.ba)