Selektorka Bosne i Hercegovine i glavni trener SFK 2000 Sarajevo Samira Hurem u intervju za MeridianSportBH govorila je o svojim počecima u fudbalu, razvoju ženskog fudbala, SFK 2000 Sarajevo i reprezentaciji BiH.

Samira Hurem je osoba koja je obilježila ženski fudbal u Bosni i Hercegovini i jedna od onih čije ime prvo padne na pamet kada se spomene razvoj ženskog sporta u Bosni i Hercegovini.

Ona je razgovor započela tako što je objasnila koliko teško je bilo početi baviti se fudbalom kao djevojčica.

“Fudbal mi nije bio životna želja, kao što je to slučaj sa ovim djevojčima. Fudbal je mene pronašao. Bila sam talentovana za tu igru. Odrasla sam uz tri brata, uvijek im je falio neko da bi igrali fudbal „dva na dva“ i morala sam igrati sa njima. Tada su ljudi prepoznali da sam talentovana i sve je to bilo lijepo dok igrate, a onda kada dođete kući to bude druga priča. Moja majka je bila učiteljica i ljudi su joj stalno govorili kako njena kćerka igra fudbal sa dječacima i da to nije lijepo. Nazivali su me pogrdnim riječima.

Morala sam se šišati na kratko da ljudi ne bi primjećivali da sam djevojčica, to je bio moj odbrambeni mehanizam, jer ako se ošišam onda ljudi neće primjetiti da sam ja djevojčica i neće me vrijeđati. Majka mi je branila da igram fudbal zbog toga, jer su ljudi to stalno komentarisali. U školi nikad nisam igrala fudbal. Znala sam da znam igrati fudbal, ali sam na času tjelesnog i zdravstvenog odgoja gledala dječake kako igraju fudbal, a mi djevojčice smo morale igrati nešto drugo.

Bila sam pretužna i nisam smjela da pitam da li smijem i ja igrati fudbal s njima. Plašila sam se da ću izgubiti i drugarice. Iskreno bilo je jako teško posložiti sve to u glavi, prolaziti kroz sve to i na kraju uspjeti da taj ženski fudbal unaprijedite” – rekla je Samira.

SFK 2000 je daleko najuspješniji ženski fudbalski klub u Bosni i Hercegovini i redovno predstavlja zemlju u Evropi.

“Mi smo jedna porodica. Klub je nastao iz ljubavi. Na početku sve mi je to bilo samo hobi, nisam bila profesionalno orijentisana niti sam zamišljala da ću dostići sve ovo. Osjetila sam težinu ženskog fudbala na svojoj koži i odlučila sam da želim da se borim za ženski fudbal. Bilo mi je bitno da napravim okruženje gdje ću moći okupiti sve djevojčice koje vole fudbal. U BiH je bilo jako malo prostora za ženski fudbal. Onda sam odlučila da ću ja to promijeniti, jer u to vrijeme ako igrate fudbal onda vas drugačije gledaju i budete etiketirane kao da imate neki problem” – ističe Hurem.

Najveća borba je i dalje protiv predrasuda.

“Predrasuda ima i dalje, ali mnogo manje. Ovo je takvo podneblje, Balkan. Pogotovo to osjetite u zemljama koje slabije napreduju u ženskom fudbalu, a to smo i mi i Makedonija, Crna Gora.. To je nekako u odgoju žene. Mi svakodnedno treniramo stotinu djevojčica od šest do dvanaest godina, koje sa roditeljima dođu u haljinama, dugih kosa i nekako one su upravo to što govori da je fudbal i za djevojčice i dječake. Njihova vidljivost, treninzi i utakmice ruše sve predrasude. Mi smo prvakinje Bosne i Hercegovine. Dominiramo, igramo evropske utakmice, rezultati su nam veći od rezultata nekih muških ekipa i od svih ženskih ekipa. U poređenju sa muškim fudbalom mi nemamo taj status i ženski fudbal se ne može približiti ovdje dovoljno muškom, kao što je siituacija u Švedskoj” – kaže selektorka BiH.

Izazova u razvoju ženskog fudbala nikada ne manjka, ali zbog osoba poput Samire Hurem on je u našoj zemlji u konstantnom razvoju.

“Težina ženskog fudbala me malo umorila, ali me nikad nije vratila nazad. Uvijek sam vjerovala u to da ću uspjeti i da ću napraviti ženski fudbal boljim, popularnijim.. Bilo je raznih komentara, govorili su da nećemo ništa napraviti. Vidite na ulici talentovano dijete ili u školi pa nazovete roditelje i onda vam oni kažu treniraće sve osim fudbala. U tom momentu vam bude jako teško. To su bile bolne riječi za mene, ali ujedno i motivacija da dokažem da je fudbal sport i za djevojčice i za dječake. Stvarno je to bila teška borba, jer smo morali nagovarati roditelje da puste djevojčice da igraju fudbal, kao i ubjeđivati institucije, okruženje i sve da vam daju podršku da možete samo razmišljati o treninzima, razvoju igračica kao i o ženskoj reprezentaciji.” – rekla nam je Samira Hurem.

Baš zbog manje popularnosti, ženski fudbal sada predstavlja ono što je nekad za sve bio muški fudbal.

“Ženski fubal još uvijek nosi tu ljubav, dok je u muškom fudbalu to biznis i negdje se ta emocija izgubila što je s jedne strane dobro, a s druge ne. Kod nas ima puno više ljubavi i posvećenosti. Ja sam napravila tim ljudi od mojih igračica, jer znam da one to vole. Emocija koju mi imamo se prenosi i na teren i na posao. Morate se potruditi da napravite takav odnos. Odnos u koji je uloženo zaista puno vremena, truda i rada.”

Hurem nije sama u borbi za popularizaciju ženskog fudbala.

“Alisa Spahić i Azra Numanović su djevojčice koje su sa 12 godina došle kod mene i dale mi obavezu da se posvetim ženskom fudbalu i da se borim za to da one mogu igrati fudbal. One nisu sad samo te djevojčice, one su sve ono što sam ja napravila. One su moja desna i lijeva ruka. Azra je u administraciji realizovala sve ono što sam ja u svojoj glavi zamislila, a Alisa je vodila sve mlade igračice i bila prava kapitenka na terenu. Njih dvije su svu moju filozofiju, čak i u teškim godinama, pretvarale u djelo. Bilo je teško na početku, ali uvijek sam govorila da će njihova imena biti prepoznatljiva u ženskom fudbalu i što se na kraju i ostvarilo.”

Konkurencija za SFK u Premijer ligi je slaba, međutim to je više odraz kvalitete kluba iz Sarajeva.

“Drugim klubovima ne fali ništa, ne izlgledaju loše. Mi smo previše dobre, jer puno radimo i napravile smo klub koji je uvijek ispred svih. Imamo mi tu četiri kluba koja su jako dobra klub iz ŽFK Radnik iz Bijeljine, Emina iz Mostara, Iskra iz Bugojna, novi klub koji će ući u našu ligu Leotar iz Trebinja. To su jako dobri klubovi i oni su na svom razvojnom putu koji smo mi već prošli. Ima tu i loših klubova da se ne lažemo. Mi smo puno odmakli svima, jer se mi dajemo 120% u svemu. Kada bi izuzeli SFK iz lige, utakmice između ostalih klubova su jako kvalitetne i to su dobre igračice. Ja sam bukvalno sve uložila u ovo i to se sada i pokazalo. Nama je bitno da nas ostali klubovi sustižu kvalitetom i da naše utakmcie budu puno bolje. Ja sam posvećena 120%, moj tim, moje igračice rade puno više od drugih, mi treniramo kada drugi ne treniraju i kad znamo da ćemo pobijediti analiziramo sve naše greške. Upravo zbog toga jesmo tu gdje smo sada. Mi se želimo približiti Evropi, njihovoj filozofiji, strategiji i svemu.”

SKF 2000 je uvršten u Ginisovu knjigu rekorda jer su osvojili 20 uzastopnih titula prvaka.

“Mi smo se radovali tom Ginisovom rekordu. Radimo i sve je to rezultat rada. Ne možete uložiti samo 100% sebe jer toliko ulažu i drugi. Ako hoćete da budete najbolji u nečemu, onda morate uložiti više i upravo je to onih 20 posto koje smo maloprije spomenuli. Kada smo dobili informaciju da smo mi rekorderi u nečemu, to mi je bila samo potvrda i motivacija za sve ovo do sada. Velik je to uspjeh za ženski fudbal u BiH” – kaže Hurem i dodaje:

“Igramo cijelu godinu, dominiramo, dajemo puno golova i kad dođe Liga šampiona dobijete kvalitetnije ekipe od sebe. Imate malo vremena, dva mjeseca da pripremite ekipu i to ne može niko napraviti za taj period da to izgleda dobro. Ono na čemu mi radimo i što želimo jeste da kroz neku finansijsku stabilnost ulažemo u igračice i da igramo prijateljske utakmice sa boljim klubovima iz regije. Mi smo pokrenuli incijativu regionalne lige u budućnosti, nešto slično kao turniru koji imamo sa najboljim ekipama iz regije, čisto da bi bolje odigrali Ligu šampiona. Bez takvih utakmica će nam biti jako teško, Evropa je jako puno odmakla. Kad vidite 100 000 gledalaca na ženskim utakmicama, a do prije nekoliko godina je jedva bilo 5000 onda shvatate da je i ženski fudbal budućnost. To sve svakako pokreće i ženski fudbal na Balkanu.”

U Sarajevo su zbog rezultata SFK 2000 stizale neke od najvećih evropskih ekipa.

“Jedanaest puta za redom smo domaćin Lige šampiona za žene i kad vam UEFA da to povjerenje, to je zaista velika čast. Čestitam mom timu na onom što oni rade, jer su oni ti koji rade tako dobru organizaciju. Mi samo potvrđujemo da radimo dobro svoj posao. Nikad se nije desio nijedan problem, a to je zaista jedna velika odgovornost. Preponosna sam na taj dio i prezadovoljna sam svim što smo zajedno postigle.”

Selektorska pozicija za Hurem je vrhunac karijere, kako kaže.

“Vrhunac svake karijere je da budete na čelu nacionalnog tima. To je najveći nivo i odgovornosti, zadatka i uživanja. Niko vas tu neće psotaviti, a da vi to niste zaslužili. Ja sam to shvatila kao nagradu i tad sam bila jedina osoba koja može pomoći da se i fudbal i reprezentacija podigne na veći nivo. Ljudi koji su tu bili prije mene nisu pravili te neke razlike. Ja sam prva žena koja je dobila ulogu da vodim nacionalni tim. Paralelno sam razvijala i SFK i nacionalni tim. Morala sam razmišljati kako da klub bude kvalitetan, jer se sav kvalitet kluba prenosio na reprezentaciju. Upravo je SFK temelj razvoja svih nacionalnih selekcija. Igračice SFK su nam donijele sve rezultate koji su nam bili jako bitni. Radila sam dva posla, koja su imala istu filozofiju da se razvijamo i da moramo imati dobre rezultate”.

Reprezentacija BiH bilježi sve bolje rezultate, a Samira Hurem se nada da će se Zmajice uskoro naći na nekom velikom prvenstvu.

“Novo takmičenje u ženskom fudbalu, pratimo muški fudbal, to je ono što sam vam maloprije govorila da će se u budućnosti sve izjednačiti, a to vidimo i po formatu takmičenja. Ušle smo u to takmičenje sa ambicijama da igramo dobro. Moj tim je jako mlad i one su još uvijek u svom razvoju. Znate da one mogu i da griješe i da će nekada biti dobre, nekada loše. Bilo mi je bitno da igramo dobro iz utakmice u utakmicu i da tako skupljamo bodove što nam se i ostvarilo. Mi smo ostavrile najbolji rezultat od svih reprezentacija iz okruženja. Skrenule smo pažnju na sebe i nadamo se da ćemo doći i do nekog Evropskog prvenstva” – zaključila je ona.