Neuspjeh u prvenstvu i ispadanje u niži rang takmičenja svakako je bolna činjenica za navijača bilo kojeg kluba, no, čini se da takvo nešto u Tuzli, odnosno među navijačima Slobode poprima puno teži i ozbiljniji oblik. U ostalim klubovima to je samo sportska stvar, neko je imao lošu ekipu, manji budžet, neko je bio bez ambicija pa je ispadao u niži rang.

Ispadao je i banjalučki Borac, nekoliko puta i vraćao se te osvajao prvenstva, ispadao je i Velež, pa je nakon povratka osvojio Kup i sjajno igrao u Evropi. Čelika je zadesio najteži scenarij, put sa samog dna, iz kantonalne lige, i evo ih već su tu, na pragu Prve lige Federacije…

No, u Tuzli se ispadanje iz lige primi toliko tragično, da definitivno prevazilazi sportske okvire. Donekle i razumljivo, posebno prije 10 godina, kada je tuzlanski klub elitni rang takmičenja napustio prvi put nakon 1969. godine. Međutim, u ispadanju iz lige prije 10 godina i sada ogromna je razlika, a zašto objasnit ćemo u narednim danima na našem portalu.

Depresija i razočarenje koje su se dan poslije spuštanja zavjese na premijerligašku sezonu uvukli u grad soli su ogromni. Za razliku od klubova u kojima je kako smo naveli to samo sportska stvar, u Tuzli se već govori o teorijama zavjere, neprirodnim fuzijama, gašenju stogodišnjeg sportskog kolektiva, rušenju stadiona, opstrukcijama od ovog ili onog. Suludo i nevjerovatno! Za razliku od toga, svi oni kojima je do kluba stalo, već danas su trebali krenuti sa realizacijom plana koji se zove: Povratak u Premijer ligu BiH!

Husićeve bajke za djecu – konačno bi trebale postati prošlost!

Činjenica je da je Sloboda možda i najsvjetlije trenutke svoje poslijeratne historije doživjela u vrijeme dok je na čelu tuzlanskog kluba bio Azmir Husić. Pune tribine, borba za trofeje, igranje u Evropi, definitivno je ambijent kojeg se rado sjeća svaki navijač Slobode. Koliko su navijači Slobode gladni i željni uspjeha te siti konstantne borbe za opstanak, govori i činjenica da i danas, svaki put kada se Husić oglasi u kontekstu Slobode, u tuzlanskoj sportskoj javnosti nastane pravi mali haos, jedni su u delirijumu, drugi ga ne žele, treći će čak podržati i njegove nerealne prijedloge. Svejedno, nevjerovatna je činjenica da je Husić htio to neko priznati ili ne izgradio kult ličnosti kada je u pitanju Sloboda, pa se svaka njegova izjava dočeka sa nevjerovatnom erupcijom senzacionalizma. Kult ličnosti nije dobar niti za jedan klub, pogotovo ako nečije namjere nisu do kraja iskrene.

Ne želimo reći da Husić ne voli Slobodu niti da nema želju da jednog dana ponovo bude predsjednik uspješne Slobode. Ali barem bi trebao biti do kraja iskren ili jednom zauvijek zatvoriti priču o Slobodi.

Fuzija koja to nije – znači kraj Slobode!

Za naš portal, Azmir Husić je senzacionalno izjavio kako „Sloboda može ostati u Premijer ligi“ nudeći pri tome „fuziju“ sa Tuzla Cityem čiji je Husić počasni predsjednik.  Prije svega, sa pravne strane, tu se ne radi ni o kakvoj fuziji, nego o čistoj promjeni imena kluba Tuzla City, odnosno istog onog kluba koji se ne tako davno zvao Sloga Simin Han. U suštini, Sloboda, sportski brend koji postoji 104 godine otišao bi u prošlost, a nova „Sloboda Tuzla“ bila bi „Sloga iz Simin Hana“. To je tako i nikako drugačije!

U pravno-ekonomskom smislu, riječ fuzija znači sljedeće:

Najjednostavniji statusno-pravni oblik koncentracije kapitala koji se obavlja stapanjem dvaju ili više društava, ali tako da se pravni individualitet barem jednog ne gasi. Postoje u načelu dva temeljna oblika fuzije: apsorpcijom jednog društva od drugog (pripajanje), tj. prijenosom imovine jednog društva kao cjeline drugom društvu, i stvaranjem od više subjekata jednog novog, tj. osnivanjem novog društva na koje prelazi imovina spojenih društava (spajanje).

Jano kao dan, u Husićevom prijedlogu ne postoiji nikakva fuzija. U Husićevom prijedlogu stoji da se Sloboda jednostavno ugasi, a da Tuzla City promjeni ime. „Sloboda“ će po tome igrati u Premijer ligi i bit će „Sloboda Tuzla“? Klub koji nema apsolutno nikakve veze sa stogodišnjom Slobodom. Fudbalski klub Sloboda je ispao iz Premijer lige i nikakva druga Sloboda tamo ne znači da se klub vratio, fuzirao ili spojio. Tragično je i pomisliti da bi neko dopustio ovakav scenarij. Naravno, na društvenim mrežama samo su gori oni koji podržavaju takav prijedlog pravdajući to svojevrsnim spasom za Slobodu, za Slobodu koje više ne bi bilo. Stoga se iskreno nadamo i vjerujemo da nikome ko iole odlučuje u procesu odlučivanja vezanim za Slobodu, neće pasti ni na um realizacija ove ideje.

Svjestan je Husić kako je kazao da bi neki navijači radije gledali klub u najnižem rangu, nego uspješnu, (lažno fuzijski spojenu) uspješnu Slobodu. Ne neki, vjerujemo da bi apsolutno svi navijači Slobode najradije gledali klub koji je zaista njihov i u kantonalnoj ligi, nego Slobodu koja to nije čak i da igra finale Lige prvaka.

Vrijeme je da Husić jasno kaže svoje namjere ili zauvijek završi priču o Slobodi

Ukoliko Azmir Husić uistinu ima dobre namjere i želi od Slobode napraviti uspješan klub, onda bi svoju iskrenost trebao pokazati na djelu. Zašto npr. Husić gradskoj upravi ili na adresu kluba ne pošalje pismo namjere u kome predlaže da će za jedan dan riješiti nagomilani poreski dug Slobode, a da zauzvrat uz promjenu statuta dobije puna upravljačka prava nad klubom. Baš kao što je svojevremeno uradio Vincent Tan sa F.K. Sarajevo! Tan je za jedan dan otplatio sve dugove Sarajeva i samostalno krenuo graditi zdravo Sarajevo.

Kada i ako bi došlo do promjene statuta tuzlanskog kluba, da jedan pojedinac može preuzeti većinu upravljačkih prava, ništa manje za početak ne bi trebao uraditi, nego otplatiti sve dugove kluba koji preuzima.

Ako su Husićeve namjere toliko iskrene i ako toliko želi pomoći Slobodi, sada je idealna prilika da se pokaže. Otplatom duga, te uz milionsku podršku Grada Tuzla koju Sloboda svakako ima, Husić bi mogao za kratko vrijeme napraviti jak i stabilan klub, te biti potpuno neovisan i samostalan u odlučivanju.

U suprotnom, Husić bi trebao jednom zauvijek zatvoriti priču o Slobodi. Ne više zbog njega, niti zbog same Slobode, nego zbog velikog dijela umornih navijača, koji se u većini svaki put uzbude na svaki pomen Husića i Slobode. Navijači Slobode trebaju shvatiti da je „Azmirovo vrijeme“ u Slobodi prošlo i da se od prošlosti ne živi, što prije okrenu nove stranice historije kluba za kojeg navijaju, bit će bolje za sve.

Sloboda nije ime za testiranje javnosti i „provokacije“

Vratimo se kratko na priču o samom prijedlogu fuzije od strane Azmira Husića. Nakon što je kao „bomba“ u javnosti odjeknuo Husićev prijedlog, nakon kojeg su se mediji utrkivali za ekskluzivu više, tako je Husić više „dolijevao ulje na vatru“, davajući senzaciionalističke izjave, očito pri tome uživajući u medijskom ekskluzivitetu u kojem je sebe postavio u ulogu „jedinog spasitelja Slobode“.

Kako je dan odmicao, postalo je prilično degutantno pa pomalo i mučno čitati Husićeve izjave iz kojih prosječni čitalac može vidjeti samo igranje i ponižavanje imena Sloboda.

Ma koliko više novca imao i da je stotinu puta organizovaniji, Tuzla City je daleko ispod renomea koji ima Sloboda.  Sloboda je daleko veći klub. Trebalo bi još mnogo Jale proteći i stotine ljeta u gradu podno Ilinčice proći da se to promjeni…

Stoga definitivno nije vrijeme za poigravanje sa Slobodinim imenom. Jasno je da je Husić sretan jer je Tuzla City spasila premijerligaški status, ali to mu ne dozvoljava da sada s visine kao „pobjednik utrke“ slavodobitno uživa šaljući nerealne ponude pa i velikim dijelom provokativne strelice prema rukovodstvu ali i navijačima Slobode. Dolijevanje ulja na vatru i niske provokacije, neće donijeti dobro nikome, pogotovo Tuzla Cityu koji se svojski trudi da stekne kakve takve simpatije u gradu soli.

Posebno mučna i neodmjerena izjava od strana Husića odnosi se na prijedlog da Sloboda u slučaju „fuzije“ preuzme cvijet Srebrenice koji će umjesto petokrake stajati na dresu te neke nove Slobode, inače od cijele priče prema Husiću nema ništa – baš kao da ogromna javnost navija za Husićevu „fuziju“. Prije svega, ovakvo spominjanje „cvijeta Srebrenice“ koji simbolizuje najveću ranu Bošnjaka ili ako hoćete velikog broja onih koji vole ovu zemlju, nikako nije za ovu vrstu prepucavanja.

Da li nam je još povrh svega potrebno proizvesti sukob „cvijeta Srebrenice“ i Slobodine „petokrake“? Ludo i nepromišljeno! „Cvijet Srebrenice“ predstavlja ono na što svako ko voli ovu zemlju gleda sa ogromnom dozom poštovanja i Husićeva odluka da isti krasi grb Tuzla Citya je njegova, pa reći ćemo i pohvalna i lijepa gesta.

Ali tražiti ponovno skidanje petokrake sa dresa Slobode, iste one petokrake koja je na dres tuzlanskog kluba, nakon godina izbivanja vraćena upravo u predsjedničkom mandatu Azmira Husića je previše, čak i od Azmira Husića. Pa usudićemo se reći, još jedna provokacija koja samo dodatno može produbiti razdor između pristalica oba kluba, dok se prema riječima i jedni i drugi trude da proteklih godina taj odnos bude barem korektan….

Sloboda nije klub opterećen dugovanjima

Simptomatično je da Azmir Husić spominje dugove koje ima Sloboda, mada se, ako ćemo realno, Sloboda nema neke naročite dugove, osim onog prema poreskoj upravi FBiH, sa kojom je klub potpisao reprogram o vraćanju duga koji se uspješno provodi već neko vrijeme. Čak šta više, veći dug prema PU FBiH ima sarajevski Željezničar koji je ove sezone izborio plasman u Evropu. Dakle – da zaključimo, poreski dug ne predstavlja nikakvo preveliko opterećenje za normalno funkcionisanje kluba, jer Sloboda ima regularno potpisan reprogram o vraćanju duga i kao takva je na prvostepenoj komisiji dobila licencu za Premijer ligu ali i evropska takmičenja.

Poreski dug Slobode od 3,3 miliona (podatak sa kraja prošle godine) je samo bezvezna priča kojom je nekome cilj da se nedovoljno informisanim širokim masama zamažu oči i unese nemir. Uostalom, ako taj dug predstavlja baš toliki problem, uz gradsku tranšu od 1,2 miliona (koliko je Sloboda dobila od Grada Tuzle u protekloj godini), vrlo lako je isplativ. Ako se nekome žuri i ako poreski dug predstavlja baš toliku „omču oko vrata“ (a ne predstavlja), vjerujemo da ni jedan navijač Slobode ne bi imao ništa protiv da klub ostane par sezona u 1. ligi u kojoj je prosječni budžet 300 – 500 hiljada KM, a da se dug Slobode svede na nulu, uz opciju da Grad u tom slučaju ne smanjuje svoju tranšu prema Slobodi. Dakako, bolje dvije sezone u Federalnoj ligi uz potpuno čist klub, nego nestanak stogodišnjeg velikana.

U oči posebno bode činjenica da Husić kao najveći problem spominje poreski dug, a prema našim ali i lako dostupnim informacijama, najveći dio duga od 1,5 miliona KM prema PU FBiH nastao je upravo tokom mandata Azmira Husića u Slobodi. Husić povremeno spomene i navodnu pozajmicu u iznosu od 900 000 KM koju je lično uplatio Slobodi, ali isto tako često ističe da istu neće potraživati osim u slučau da klub ne pređe u privatno vlasništvo. Uprava Slobode, sadašnja ili buduća, ma ko bio na čelu kluba, u budućnosti bi se trebao ozbiljno pozabaviti i ovim problemom te pronaći način da se pozajmica prema Azmiru Husiću isplati u svakom slučau, jer klub kao što je Sloboda ne smije sebi dopustiti da bude bilo čiji talac, pa barem to značilo dvije ili tri sezone u nižem rangu.

Ukoliko Azmir Husić ima ozbiljne namjere da se ponovo vrati u FK Sloboda, ali isključivo u FK Sloboda osnovan daleke 1919. godine, onda bi kao „početni kapital“ za početak mogao razmisliti o definitivnom oprostu duga (kojeg navodno neće potraživati), ali i podmirenju poreskog duga.

Aktuelno rukovodstvo tuzlanskog kluba dakako može dobiti kritiku zbog mnogih stvari, prije svega vezanih za sportski segment, te zbog ispadanja kluba u niži rang zbog čega neko mora snositi odgovornost, ali je isto tako činjenica da je aktulna uprava ta koja je do sada isplatila najveći dio dugova Slobode, velikim dijelom i onih koji se ne odnose samo na dug prema poreskoj upravi.

Trenutno rukovodstvo Slobode na čelu sa Elmirom Šećerbegovićem, definitivno je brzo po preuzimanju kluba oduševilo navijače transparentnošću, otplatom dugovanja, unutrašnjom reorganizacijom i za taj period zaslužuju sve pohvale. Na žalost Slobode, u jednom momentu zbog njima znanih razloga od transparentnog kluba, postali su prilično zatvoreni za javnost, do te mjere da su čak zabranili komentare navijača na društvenim mrežama. A od obećanja da će Sloboda 2022. godine biti u stanju dovesti deset najboljih igrača iz Premijer lige, Sloboda je postala klub koji se proteklih sezona grčevito borio za opstanak, da bi krah doživjela proteklog vikenda kada je ispala iz lige, godinu nakon sezone u kojoj Sloboda nije dovela 10 najboljih premijerligaških igrača…

O unutrašnjoj organizaciji Slobode, podršci Grada, interesnim skupinama u i oko kluba, ali i pozitivnim stvarima koje ne možemo prešutjeti, pisat ćemo u narednim danima…

Mirza Kusturica