Blamaža na Kipru na vidjelo je izbacila brojne slabosti našeg tima, ali i propuste “struke”.
Vedad Ibišević je još jednom bio žrtva taktičkih “akrobacija” aktuelnog selektora. Koji je naslijedio navike svojih prethodnika. I oni su pokušavali autoritet graditi samo na Ibiševiću. Koji je sve te selidbe, s pozicije na poziciju prihvatao za dobro kolektiva. Nebrojeno puta bio na boku, na jednoj, pa drugoj krilnoj poziciji, trčao za druge… Podređivao se kolektivu, premda nikad u ovih desetak godina niti je tražio niti imao povlašten tretman.
Na stranu “minuli rad” i sve što je dao reprezentaciji-a dao je puno-, zanemarimo njegove iznimne ljudske kvalitete, ali po čemu je to Vedad najpogodnija meta u ovakvim situacijama.
Da je to tako, kako sveznalice dijele “stručnu” pamet, kako to protiv suparnika kakav je Kipar do izražaja nisu došli drugi. Povlašteni(ji).
Kome smeta Vedad Ibišević? Zašto mu se priziva oproštaj u reprezentaciji, a u Bundesligi još rešeta mreže. Ne u mečevima protiv Lokomotive i Rudeša, već protiv najtvrđih bundesligaških odbrana.
Vedad je razmišljao, opet zbog kolektiva, povući se iz reprezentacije. Gospodski. Ustupiti mjesto mlađem, ali su iz stručnog štaba tražili da pomogne još ovaj ciklus.
Pristao je po ko zna koji put biti deżurna meta pojedinih forumaša i stručnjaka za tastaturom. Sve zbog kolektiva. On jednostavno drugačije ne zna. Ne postoje dva Ibiševića, jedan na terenu, drugi izvan. Takav je od prvog dana od kako je u reprezentaciji. Mogao je, zbog bundesligaških podviga i historijskih golova za državni tim, diktirati selektorima sastav. Nikad se nije miješao u tuđi posao. Vedad se radovao pozivu, svakom okupljanju…
Nažalost, njegovu veličinu saznat ćemo kada se povuče. I to će biti jako brzo. Nakon ovog ciklusa. Baš kao i u slučaju Zvjezdana Misimovića. I njemu se tražila dlaka u jajetu. Bio je za ovdašnje “stručnjake” spor, staromodan, debeo, koči igru… Sve se to moglo pročitati od sveznalica. Taj i takav Miske s Džekom donio je titulu Wolfsburgu. Asistencijama proslavio Grafitea i “dijamanta”. I odveo BiH u Brazil!
Već godinama prizivamo Misketa. Tek sada se vidi koliko državnom timu nedostaje majstor kakav je Misimović. Imao je kompjuter u glavi. Koliko nedostaje reprezentaciji, još više nekima u timu, koji ne mogu voditi igru, a koje je, kao “gušio”.
Sličan put je prolazio Emir Spahić. Bez njega u odbrani, najopasniji po Begovićev gol su naši stoperi. Utakmica na Kipru najbolje je to pokazala.
Na Kipru nije bilo Harisa Medunjanina. I Haris je sve ovo prolazio. I on je, po sveznalicama, igrao samo u jednom pravcu. Nema ga u duelima, u defanzivi… Trkački je inferioran… Medunjanin je s dva lucidna poteza i gola na prošlom gostovanju, upravo protiv Kipra, reprezentaciju odveo u baraž i selektoru omogućio novi ugovor. U novom ciklusu za Medunjanina nije bilo mjesta…
Misimović, Spahić, Medunjanin, Ibišević, kvartet su kakav još dugo reprezentacija neće imati. Svi su oni u određenim situacijama, svjesno ili ne bili dežurne mete. Proći će ciklusa i ciklusa dok ne stasaju neki novi zmajevi, barem slični pomenutim asovima.
(R.S./Sportske.ba)