Naš plasman na Svjetsko prvenstvo je vrhunac reprezentativne karijere, kao i golovi Litvi i Argentini. Ali sve te utakmice od moje prve u Norveškoj, do prvog baraža protiv Portugala pa drugog, zatim trećeg sa Irskom… sve te godine sam uživao i normalno da smo svi mi uživali i pružali maksimum da ostvarimo rezultat, rekao je u razgovoru za Dnevni list bivši Zmaj Vedad Ibišević. Prokomentarisao je vrijeme u reprezentaciji i ono što imamo danas, kao i svoj put u Bundesligi.
– Šteta da nije bilo više takvih turnira i lijepih trenutaka. Bili smo blizu dosta puta. Na kraju s moje strane savjest je čista i znam da sam dao sve od sebe. Nije uspjelo, ali uspjelo je taj jedan put i hvala Bogu za to jer nije jednostavno kao mala reprezentacija praviti rezultate svake godine. Mi smo imali stvarno super generaciju i sreću da igramo zajedno na jednom dobrom nivou, kazao je.
Evidentno je da je njegova generacija imala više talenta i kvalitete nego današnja. Dovoljno je pogledati klubove u kojima su nastupali nogometaši koji su igrali SP u Brazilu spram današnjeg tima.
– Možda ne bi bilo fer da kažem da jesmo bili kvalitetniji. Imala je i generacija prije nas možda još više kvaliteta, sa Salihamidžićem, Bolićem, Baljićem… Kvalitet je naravno bitan i može biti odlučujući, ali ne mora. Kad svi vuku na isti konopac može se dosta stvari pokrenuti i ostvariti. Mi smo stvarno imali sreću i generaciju gdje su svi igrali u jakim klubovima i ligama na visokom nivou, što je za jednu malu državu i reprezentaciju kao što smo mi veliko, i ne može se dogoditi svake kvalifikacije ili svake godine.
Već sad je jasno da je Vedad imao izuzetnu bundesligašku karijeru. On je četvrti najbolji strani strijelac Bundeslige (ispred njega su Robert Lewandowski, Claudio Pizzaro i Giovane Elber). Zabio je dosad 122 gola u 324 utakmice Bundeslige.
– Sad kad se sjetim – bio mi je san odigrati bar jednu utakmicu u Bundesligi. A imati preko 300 utakmica, ko se bavi nogometom zna da to na ovom nivou nije jednostavno. I onda dati 122 gola u Bundesligi – to su stvari na koje sam jako ponosan. Generalno sam sretan i zadovoljan što sam ostao u Njemačkoj sve te godine. Možda je bilo prilike da odem negdje drugo, ali sam ostao ovdje i imam tu neku cjelinu u Bundesligi. Ono što mi fali na mom kartonu je jedna velika titula i i jedan veliki klub u mojoj karijeri. Imao sam međutim povredu koja je možda spriječila odlazak u neki veći klub, kao i moja odluka da produžim s Hoffenheimom kad sam mogao otići u veći klub. Ali to su odluke na koje ne gledam negativno nego sam ponosan što sam poslije povrede križnih ligamenata, poslije koje se jako malo nogometaša vraća na isti nivo, ipak uspio napraviti solidnu karijeru, rekao je na kraju.