Pločani ga znaju kao dječaka s nadimkom — Seka. Zašto Seka? U oca i majke Dragan je — peti sin, pa još prije nego se rodio svi su čekali — seku. Sestra je stigla tek iz šestog pokušaja, a Dragan za najbliže ostao — Seka.
Dragan Blatnjak rođen je u Tesliću, ali se kao dječak s porodicom doselio u Ploče 1992. godine u ratnom vihoru, gdje je otac Pejo otprije radio u tamošnjoj luci.
Nogometno, krenuo je u lokalnom Jadranu, u juniorima bio je član Zagreba u Kranjčevićevoj, ali se tamo nije zadržao. Vratio se u BiH, najprije u Grude, pa godinu i pol u Brotnju iz Čitluka.
Blatnjaka je iz Ploča u Grude doveo Marin Ćorluka, magistar na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu. Bivši ga je sportski direktor Brotnja, ‘izmislio’, doveo ga iz Ploča i brinuo o njemu kao o rođenom djetetu, da bi mu Blatnjak na kraju zabio nož u leđa…
”Sjećam se prvog upoznavanja sa Blatnjakom. Bilo je to u Pločama. Da budemo iskreni, niko ga nije previše volio, jer je bio iz siromašne obitelji, ali je imao talenat. Njegov bivši trener iz Hajduka Mišo Krstičević mi je, dok smo sjedili zajedno za stolom, za kojim je bio i Dragan, pred njim, rekao kako nisam normalan što ga uzimam pod svoje. Vjerovao sam u Dragana, ali on me je totalno iznevjerio, izdao me i zbog toga sam ga odavno prekrižio” kaže Marin Ćorluka, ugledni nogometni stručnjak.
Šener Bajramović mu da šansu u U21 reprezentaciji BiH
Iako je Blatnjak i ranije bio debelo podcrtan u notesu Hajdukova skauta Dražena Mužinića, tek će zaobilaznim putem stići na Poljud. Preko Zadra u koji ga je doveo bivši nogometni sudija Reno Sinovčić.
Prvi put je bh. javnost za talentovanog dječaka čula nakon okupljanja potencijalnih kandidata za U21 selekciju u Bijelom polju kod Mostara početkom 2000. godine. Tadašnji selektor Šener Bajramović koji je pretresao svaki kutak države, najavio je Blatnjaka u prvom meču koji je on vodio s klupe protiv Makedonije u Travniku. BiH je slavila sa 4:1, a Blatnjak je počeo susret u prvoj postavi. Iznenađanje s obzirom da je pod zastavu pozvan kao igrač Gruda, drugoligaške ekipe iz lige ”HB”.
Nakon utakmice, u kojoj su još bljesnuli Šilić, Zilić, Škoro i Čeko, Blatnjak je prešao u redove tadašnjeg premijerligaša Brotnja iz Čitluka u prvoj sezoni nakon što su se u takmičenje uključili i klubovi iz zapadne Hercegovine.
Brotnjo se prošetao kroz Premier ligu i ekipa predvođena trenerom Ivom Ištukom, sa Nedićem, Šilićem, Blatnjakom, Juričićem, Džidićem osvaja titulu prvaka BiH.
Ćorluka nije razlikovao Blatnjaka od svoje djece. Dragan je živio kod Marina u porodičnoj kući, hranio se i dodatno trenirao. Nije mu nedostajalo ni ‘ptičijeg mlijeka’. Sjeća se Marin kako su na njega gledali u Čitluku kad je Blatnjak potpisivao profesionalni ugovor s klubom na čijem se čelu nalazio bivši general HVO-a Ivan Medić, a direktorsku stolicu držao Ivan Bencun.
”Prebacivali su mi zašto toliko forsiram dijete iz Teslića koji je izbjeglica, a zapostavljaju se domaći igrači. Imao je Dragan najbolju platu u Brotnju, igrao sa odličnim igračima, bio je maksimalno forsiran. Ništa mu nije nedostajalo” sjeća se Ćorluka.
Slomio nogu na utakmici sa Veležom
Na utakmici sa Veležom 2001. godine, nakon jednog žestokog duela, Blatnjak je doživio težak prelom potkoljenice, što ga je udaljilo van terena nekoliko mjeseci. Ćorluka je i tada vjerovao u njega, iako je nastavak karijere bio pod znakom pitanja.
Marin priča:
”Liječio se u Istri, bilo je vrlo skupo. Imao je najbolji oporavak, kad su svi sumnjičavo vrtili glavom po pitanju njegovog povratka na teren, vjerovao sam i čvrsto bio uz njega.”
Blatnjak se vratio na teren i opet počeo igrati. Vremenom je dolazio u pravu formu, pa je ponovo zauzeo mjesto u mladoj selekciji BiH. Za robusnog napadača počeli su se interesovati i inostrani klubovi. Prvi su ga gledali predstavnici belgijskog Genka u meču sa Čelikom u Zenici, a nakon toga Blatnjak je zapeo za oko skautima francuskog prvoligaša Bastie.
”Odlučili smo pokušati i otišli smo u Bastiu. Proveo je nekoliko dana tamo, ali nismo bili zadovoljni uslovima. Sam put i boravak u Francuskoj, koštali su me oko osam hiljada maraka. Nalazio sam novac na razne načine, uglavnom se zaduživao, samo da Draganu ništa ne nedostaje” s gorčinom u glasu govori Ćorluka.
Kad je vremenom Blatnjak uvidio da je Brotnjo mali za njega, počeo je razmišljati o odlasku. Oko talentovanog igrača mrežu su pleli razni drugi menadžeri. U priču se uključio Reno Sinovčić, bivši sudija, kontroverzna ličnost koja je živjela na ivici,
Kod Blatnjaka je ”proradio čip”, tipičan za igrače iz provincije, koji preko noći nekako shvate da su za velike domete i odluče po svaku cijenu, ne gledajući na eventualne ”žrtve”, ostvariti – pokaže se vrlo često – nerealne ciljeve.
Marin nerado govori o odlasku Blatnjaka u Zadar. Kaže da je za sve kriva Draganova pohlepa za novcem.
”Davao sam mu sve što je želio, ali on je otišao za Sinovčićem. Nisam mogao vjerovati da će mi okrenuti leđa i da će prihvatiti smiješnu ponudu, par hiljeda maraka. Zar je toliko vrijedilo naše prijateljstvo? Odveo ga je u Zadar, a Blatnjak je vrijedio mnogo više. Kasnije je Dragan završio u Hajduku, ali opet to nema veze sa zdravom pameti” smatra Ćorluka.
Za Hajduk je potpisao 29.juna 2003. godine. Ćorluka je u nekoliko navrata probao razgovarati sa Blatnjakom. Ukazati na nepravdu koju mu je on (Dragan) nanio.
”Nije da ne priznaje da je bio nekorektan prema meni. Kaže mi da sam mu najviše pomogao, ali je, kao, morao dalje. Ne mogu prihvatiti takvo obrazloženje, jer sam mu mnogo valjao u životu, sklonio sam ga kod sebe kad su ga svi ismijavali, kad mu niko nije htio pružiti ruku. Najgore se osjećam kad mi moja žena, ili otac kažu da sam ispao klasična budala. Kaže mi moja supruga da mi se svi smiju kako me je iskoristio, ali ja znam da se neće na ovom završiti. Ima Boga i sigurno će mu vratiti sve što je uradio’ tvrdi Ćorluka.
Potpisao za Hajduk
On smatra da je Blatnjakova obaveza vratiti mu novac koji je uložio u njega.
”Očekivao sam da će mi u najmanju ruku vratiti ono što sam uložio u njega, a to nisu mala sredstva. Kupovao sam mu automobile, sve što je poželio, imao je. Dragan kaže hoću auto, ja odmah kupujem, On ga razbije, ali ima drugo. Nikad nije bio problem za sve što je htio. Među nama nije bio klasičan odnos menadžer-igrač, jer ko bi radio ono što sam ja za Blatnjaka. Sigurno niko normalan” tvrdi Ćorluka.
Blatnjak se u Zadru zadržao svega jednu sezonu. Nekoliko golova u prvenstvu Hrvatske, među inim i oni Hajduku i Dinamu, bili su dovoljna preporuka Igoru Štimcu da ga dovede na Poljud..
Dolaskom Nike Kranjčara u Hajduk, Blatnjak je vremenom počeo padati u drugi plan, posebice kod navijača ‘bijelih’, glasovite Torcide. Počeo je razmišljati o odlasku.
Nekako je najizgledniji bio njegov transfer u engleski Portsmouth, u vrijeme dok je trener bio nekadašnji legendarni nogometaš Velimir Zajec. Ipak, kako nije imao dovoljan broj nastupa u A reprezentaciji BiH, tako nije uspio dobiti radnu dozvolu.
Blaž Slišković mu je dao šansu 27. marta 2002. godine na Grbavici protiv Makedonije u prijateljskoj utakmici (4:4). Uz Bajramovića, Bešliju, Misimovića, Papca, Hasagića, bio je nada nacionalnog tim… Zbog jake konkurencije u napadu, teško mu se bilo probiti u udarnu postavu pored Bolića, Barbareza, Baljića, Bešlije… Iako je mnogo obećavao, s obzirom na predispozicije, mogao je postići mnogo više u svojoj karijeri. Ono što ga je možda i ”spriječilo” je to što se ogriješio o čovjeka koji mu je promijenio život.
(Sportske.ba)