Džanan Musa definitivno neće nastupiti na Eurobasketu – što je vijest koja je razočarala sve navijače naše reprezentacije i uistinu hladan tuš u ovim augostovskim danima.
Vjerujemo kako je to zadalo još veću glavobolju selektoru Adisu Bećiragiću, pogotovo nakon što je morao tražiti zamjenu za povrijeđenog Xastanedu, pa se u posljednji čas bez pogovora odazvao John Roberson.
No sada ostaje veliko pitanje, ko će zamijeniti Džanana Musu i da li će selektor Bećiragić tražiti novo, dodatno rješenje kao u slučaju Xastanede? Pitanja je mnogo – odgovor samo može ponuditi selektor, kojem u ovom momentu definitivno nije lako.
Đedović kao Rudy – da nadoknadi sve izgubljeno proteklih godina?
Iako svjesni da skoro pa ne postoje šanse, ne možemo da ne podsjetimo još jednom, barem dok ima nade za Nihada Đedovića koji bi ako je iole spreman, sada bio od ogromne, velike pomoći!
Selektor Bećiragić na njega nije računao, Đedović mu je odgovorio, svašta smo čitali proteklih mjeseci. Pitanje je i da li bi Đedović sada htio? Da li bi Bećiragić pogazio svoje riječi? Sasvim je nebitno, ako se lični ego i određena neslaganja ostave po strani. Potrebno je prije svega da se na prvo mjesto postavi reprezentacija, država, navijači i dres sa nacionalnim grbom!
Đedovićevo iskustvo bilo bi od neprocjenjive vrijednosti za naš nacionalni tim, pogotovo sada kada smo definitivno ostali bez Džanana Muse. Bila bi to možda sjajna priča za posljednje godine karijere, uostalom, treba li podsjećati da je Španiju do evropskog trona prije 4 godine predvodio tada 37-godišnjI Rudy Fernandez. Pa zašto onda ne bi mogao i Đedović nastupiti i pomoći svojoj Bosni i Hercegovini!
Kriviti Nihada za bilo šta – veoma je pogrešno!
Mnogi navijači krive Nihada Đedovića zbog neigranja za reprezentaciju tokom proteklih godina, ali ako uzmemo u obzir činjenicu da su npr. FIBA pravila potpuno drugačija u odnosu na FIFA-u, onda se ne može baš kriviti Nihada zato što je uzeo njemački pasoš da bi svojevremeno mogao produžiti ugovor sa minhenskim Bayernom (zbog ograničenog broja stranaca).
Naime, dobijanje njemačkog državljanstva, značilo je automatski i gubitak bh. pasoša. Za one koji će se zaletiti da kritikuju Nihada zbog toga, prije svega podsjetit ćemo da je isto tokom igračke karijere uradila tada ikona bh. navijača u fudbalu, a današnji selektor – Sergej Barbarez. Ali kako smo naveli, FIFA niti UEFA nisu pravile problem, jer je igrač izvorno imao sportsko državljanstvo BiH, pa bi tako kriviti Nihada zbog proceduralnih pravila FIBA-e, bilo zaista nepošteno, pogotovo u situaciji kada se kao mlad igrač borio za svoje mjesto pod suncem sa ciljem da osigura egzistenciju.
Trebamo li podsjećati koliko je Nihad Đedović puta lično davao pozajmice savezu, da bi se platile pripreme i da bi se moglo otputovati na prvenstva? Ne trebamo i nećemo, ali ako ništa, barem zbog toga, odgovorni u savezu i selektor bi sada trebali hladne glave razmisliti i na neki način vratiti Nihadu Đedoviću, ostaviti sve što je bilo u prošlosti i pronaći zajednički jezik.
Đedović pasoš može dobiti – samo uz pomoć saveza. Još uvijek nije kasno!
Nihad Đedović trenutno nema pasoš BiH, a može ga dobiti uz zahtjev KS BiH! U standardnim procedurama, u hitnim slučajevima pasoš se može dobiti u roku od 24 do 72 sata. Ako je u pitanju državni interes, npr. nastup na Evropskom prvenstvu, proces se vodi kao hitna procedura. U praksi, sportisti mogu dobiti pasoš isti ili sljedeći dan jer savez šalje zahtjev kao prioritetan.
Robersonova lekcija za nauk!
Još prije dvije godine bilo je jasno da smo se odrekli Johna Robersona i krenuli u potragu za novim „Amerikancem“. Pitanje je da li je Johna koji je imao sjajnih rola za reprezentaciju bilo ko od tada kontaktirao, a sada kada nam je zatrebao „pet do 12“, selektor ga je pozvao a on se bez po riječi odazvao i u roku od 24 sata stigao u Sarajevo i stavio na raspolaganje reprezentaciji.
Prekinuo je ljetni odmor, došao je tu da pomogne u 37. godini. Dobio je poziv i stavio se na raspolaganje. Lekcija za mnoge „dežurne patriote“!“ Nije pitao koliko će igrati, nije postavljao zahtjeve – iako skoro već zaboravljen od svih, došao je da pomogne kada najviše treba, a nije morao! Kapa do poda za Johna Robersona!
Zato bi upravo Robersonov primjer bio sjajan pokazatelj i selektoru Bećiragiću ali i Nihadu Đedoviću. Zanemarite sve lične animozitete, zanemarite svoj ego, zanemarite lična neslaganja i drugačije poglede, to nas apsolutno ne zanima! Zanima nas država i reprezentacija! Ovakve prilike u svojim životima i karijerama teško da ćete imati, sada je vrijeme da pokažete da hoćete i možete i izdgnete se iznad svega. Na prvo mjesto stavite dres sa nacionalnim grbom!
Adise i Nihade – ako ništa zbog svih nas koji će disati za reprezentaciju od 27. augusta, pružite ruku jedan drugome i povedite nas, do novih stranica historije!
Mirza Kusturica
