Košarkaška reprezentacija je izgubila ili je na pragu da izgubi još jednog velikog košarkaškog talenta. Riječ je o 20-godišnjem košarkašu Cedevite, Dini Subašiću.
Nakon slučaja „Biberović“ koji je nakon nastupa za mlađe selekcije naše zemlje odlučio nastupati za Tursku, čini se da nam se isti scenarij opet ponavlja, samo u drugim ulogama.
Dino Subašić nedavno je predvodio U-20 reprezentaciju Hrvatske do finala Evropskog prvenstva B divizije i plasmana u A diviziju. Subašić je bio najbolji igrač Hrvatske i u predstojećoj sezoni mogao bi dobiti ozbiljnu šansu u dresu Cedevite Junior.
Iako smo u fudbalu možda navikli da ponekad izgubimo nekog mladog igrača rođenog van BiH, pomalo nevjerovatno zvuči činjenica da u košarci redovno gubimo igrače koji su odrasli i košaršaki stasali upravo u BiH.
Šansa za povratak u dres BiH i dalje postoji
Priča oko Subašića itekako je zanimljiva. Iako je Dino bio standardan U-17 reprezentativac naše zemlje, naprasno se odlučio za Hrvatsku.
Još zanimljivije od svega je činjenica da je Dino sin nekadašnjeg A reprezentativca naše zemlje i proslavljenog košarkaša sarajevske Bosne, Edisa Subašića.
Dinin otac nosio je dres naše reprezentacije u najteža vremena kada su se stvarali i država i savez i upravo zbog toga, nadamo se i želimo vjerovati će ljubav prema domovini i onome što Edisova generacija nije imala, u vidu Dininog nastupa za BiH biti najbolji odgovor porodice Subašić.
Šansa za povratak u dres BiH i dalje postoji jer FIBA dozvoljava povratak u „matični savez“ ako je igrač nastupao samo za mlađe selekcije drugog saveza i u slučaju da je ranije imao pasoš BiH, a Dino je imao pasoš BiH jer je nastupao za našu kadetsku reprezentaciju. Kada bi Dino nastupio u zvaničnoj utakmici za A reprezentaciju Hrvatske, bio bi definitivno izgubljen za BiH.
Ljutnju i lična neslaganja ostaviti po strani – Domovina je iznad svega
Pokušali smo detaljnije istražiti priču oko Dininog naprasnog odlaska u reprezentaciju Hrvatske. Oni bolje upućeni u rad sa mlađim selekcijama kazali su nam da je Dino razočaran odnosom i nepravdom prema njemu, odlučio da više ne nastupa za BiH. Moramo biti iskreni pa priznati da niko od „insajdera“ nije želio javno govoriti o tome, pa ćemo priznati da ovaj detalj i nismo dovoljno istražili.
Vjerujemo i svjesni smo da u mlađim selekcijama postoji dosta nepravde, vrlo često nepotizma i čega sve ne. Ali isto tako vjerujemo da „povlačenje“ nije najbolji odgovor, jer će u tom slučaju šteta biti učinjena samo državi, istinskim navijačima pa i samom igraču koji je možda nekad ranije sanjao drugačije snove. Likovat će i slaviti samo oni koji su zapravo i željeli takav scenarij, jedva će dočekati da ga nazovu izdajnikom i prigovore mu manjak patriotizma, dok će Dino šutjeti i igrati za drugu reprezetaciju. Je li to Dinina pobjeda i najbolji odgovor? Mislimo da nije.
Zato je vrijeme da se nakon Mulaomeroviča, Begića, Preldžića, pa i Biberovića – prekine taj niz! Nećemo i ne želimo uvijek optuživati same igrače niti ih prozivati za nedostatak patriotizma, vjerujemo da ima i ono „nešto trulo unutar sistema“.
Vjerujemo da je konačno sazrelo vrijeme da se pojavi neko ko će reći „Odustajanje i povlačenje nije opcija“ i da će se u velikom povratku kao bumerang vratiti, baciti rukavicu u lice svima onima koji su mu i možda učinili nepravdu i biti predvodnik nove generacije. Pa ako nas pitate, neka Dino Subašić bude prvi! Ako je i bilo nepravde neka se Dino vrati kao kazna svima onima koji možda nisu vjerovali u njega – samo tako će biti pobjednik.
Samo tako Dino može biti jedan od onih koji se odlučio na borbu na malo drugačiji način, da njegov primjer bude posljednji i da se konačno zaustavi niz odlazaka i napuštanja Domovine od strane naše najbolje djece, zbog tamo nekih koji uživaju u svom komforu uništavanja. Neka im Dinin „comeback“ bude najbolja kazna!
Ukoliko definitivno odustane i tiho se povuče, to će biti samo pobjeda onih koji su doveli do toga, a isti će nastaviti uništavati neke nove „Subašiće“.
I Dino ali i njegova porodica trebali bi shvatiti da država i domovina nisu selektori i nesporazumi u mlađim kategorijama. Država i domovina je ono kad si ponosan na svoju himnu, kad znaš iz kakvog sistema dolaziš a opet si se izborio da pod svojom himnom i svojom zastavom predvodiš svoju reprezentaciju na nekom budućem Eurobasketu ili Svjetskom prvenstvi. Država su oni navijači koji u ogromnom broju stignu na Kipar da bodre svoju BiH i plaču zajedno sa Aleksandrom Lazićem, Edinom Atićem, Adisom Bećiragićem….
Dino Hrvatskoj ništa nije dužan – sve je već vratio!
Stoga bi Dino toga trebao biti svjestan. Bez obzira na lična neslaganja, nadamo se da će se mladi košarkaš vratiti tamo gdje pripada, u svoju domovinu da u narednim godinama povede svoju Bosnu i Hercegovinu na nekom od velikih takmičenja.
Svjesni smo i činjenice da je Dino u Hrvatskoj dobio vjerovatno bolje uslove nego što ih je imao u BiH i da možda misli da je nekome nešto dužan.
Vjerujemo da je sasvim dovoljno to što je reprezentaciju Hrvatske vratio u A diviziju.
Da je nešto dužan, sigurno nije. Pogotovo ako uzmemo u obzir koliko je BiH proteklih godina dala Hrvatskoj. Damir Mulaomerović i Karlo Matković direktan su proizvod bh. košarke. O fudbalu ne treba trošiti riječi, a još manje o rukometu pa i ostalim sportovima.
Stoga Dino ne mora ni prema kome osjećati grižnju savjesti. Domovina je Domovina, a Domovina je uvijek na prvom mjestu.
Dini Subašiću potrebna je Bosna i Hercegovina, a i njegova Bosna i Hercegovina treba Dinu Subašića.
M.Kusturica
