Adnan Kadra Kadrić je član mostarskih “Rođenih“ bio od same obnove kluba i prvog poslijeratnog prvenstva nezavisne države 1995. godine. Ginuo je za crveni dres, njegova bespoštedna borba i srčanost na terenu su osvajali srca navijača Veleža. Pokrivao je sve pozicije u odbrani, a bio je izuzetan i kao strijelac. Za “Rođene” je postigao preko 50. golova.

Velika većina golova je bila odlučujuća i pobjedonosna. Prema njegovim riječima, tri najdraža su postignuta Zeničanima. Prvi na Bilinom polju protiv NK Zenice, direktno sa centra kada je kapitulirao Almir Tolja i to je bilo dovoljno za remi (1:1), a godina je 1997. Druga dva pogotka su bila u Mostaru 1999. protiv Čelika (2:1), kada je bio dvostruki strijelac.

Dok je Kadra komandovao odbranom Veleža, Vrapčići su bili neosvojiva tvrđava, a ekipu su još činili Kaplan, Dizdarević, Čehajić, Kajtaz, Greljo, Salčin, Bebanić, Ćemalović, Zaimović, Obad, Šegetalo, Džafić, Velagić… Tadašnja liga je bila jača nego danas, igralo se čisšće, otvorenije i brže, bez nekih današnjih malverzacija.

– Prvo veliko hvala što ste se sjetili mene i naše generacije. Ovi podaci su me baš dirnuli i obradovali. Jednostavno Velež je nešto posebno, prva ljubav i ja ne mogu bez njega. Posebno mi je drago što ste se sjetili moje borbe, mojih golova i to kao odbrambenog igrača, rekao je u jednom dahu popularni Kadra.

Poslijeratni Velež je očuvala ljubav ?

-Tako je. Moja generacija nije imala nikakve uslove, ali smo igrali srcem, bez adekvatnih dresova i uslovnog terena. Velež se tada digao iz pepela i to je jednostavno klub na kojeg pomislim svaki dan.

Nije teško zaključiti da i danas idete na utakmice Veleža. Danas je klub u Prvoj ligi FBiH ?

-Ja sam srcem uvijek uz Velež. To znači da nikada i nisam otišao iz kluba. Igračku karijeru sam okončao prije šest godina i od tada sam kao navijač sa tribina redovno uz “Rođene”. Pratim sve rezultate kluba i ovo što se sada dešava je samo epilog dugogodišnjeg nerada. Mnogi su se prema Veležu odnosili maćehinski i jednostavno moralo je pući.

U budućnosti imate u planu baviti se trenerskim poslom, završili ste dvije godine Sportske Akademije ?

-Da, upravu ste. Ja ne mogu bez fudbala, a posjedujem UEFA-B licencu.

Imate li danas kakav angažman?

-Pa već nekih pet godina radim samo sa mlađim kategorijama. Prvo sam vodio treninge u MNK Stari Grad, a sada imam svoju vlastitu školu fudbala. Treninge obavljamo u salama O.Š. Zalik i Egipatsko selo. Škola je i dio futsal lige na području HNŽ-a koja se održava svake subote.

Koliko imate članova, te koji su to uzrasti?

-Škola funkcioniše pod nazivom – Univerzalna škola igara Stari Grad. Imamo trenutno oko pedesetak članova u našoj školi. Posebno treba napomenuti da prvim fudbalskim koracima učimo dječake i djevojčice. Kategorije odnosno uzrasti su 2006. godište i mlađi, a imamo i par dječaka starijih godinu-dvije od ove granice. Zadatak i cilj škole je da zabavi i nauči djecu igrati najpopularniji igru u svijetu. Sjajna atmosfera i zadovoljni osmjesi naše djece su najbolja preporuka, za kraj kaže popularni Kadra.

Zanimljivost iz karijere Kadrića

Kadra je “Veležovac“ od glave-do pete. Dokazao je to i svojim neviđenim gestom u sezoni 2008/09. Velež je trebao da igra meč sa banjalučkim Borcem, a samo dan ranije Kadriću je tragično nastradala i preminula majka. Meč je počeo minutom šutnje, a Kadra je uradio ono što bi malo ko u svijetu, stisnuo zube, uzeo kapitensku traku i odigrao jednu od svojih najboljih partija. Velež je slavio (2:0), a Kadra je bio igrač utakmice.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba)