Razgovarao: Haris Zilić
Ženski fudbal u BiH je u posljednje vrijeme u blagoj ekspanziji. Posebno raduju odlični rezultati naših mlađih selekcija.
U klubovima se radi ozbiljnije sa mladim fudbalerkama, budućnost nam nije siva, a jedna iz plejade pomenutih mladih fudbalekri je i 17-godišnja igračica Željezničara iz Bosanske Krupe i kadetska reprezentativka naše zemlje, Ajla Skalić (2000.).
Interesantno, Ajla je prve fudbalske korake napravila u muškom klubu OFK Bihać, pod trenerskom palicom Ahmeta Kečanovića.
S Ajlom smo razgovarali o početku njene karijere, ciljevima, uzorima, reprezentaciji BiH…
Početak vaše karijere?
– Moja karijera je počela na pomalo “čudan način”. U početku sam trenirala sa muškarcima u klubu OFK Bihać, gdje sam bila i danas sam jedina djevojka u klubu. Tu naravno i sad treniram, i pripremam se za dalje. Nakon nekog vremena sam dobila poziv za ŽNK Željezničar i zaigrala u prvom sastavu sa 16 godina.
Odakle ljubav prema fudbalu?
– U početku sam gledala utakmice sa svojim ocem. Nakon toga je to prešlo u nešto više gdje sam sama počela igrati te trenirati. Ta ljubav prema fudbalu je neopisiva. Uvijek me privlačilo nešto zbog čega bih bila drugačija.
Koliko ste zadovoljni trenutno psotignutim?
– Zadovoljna sam, ali ja se trudim i smatram da uvijek mogu bolje.
Član ste i reprezentacije BiH, možete nam kratko opisati taj osjećaj?
– Iskreno osjećaj je neopisiv. Igram za nešto što volim, za nešto što je dio mene I nešto za što se vrijedi boriti. Jednostavno kada čujete himnu svoje domovine shvatite da je to nešto najljepše, noge same drhte, a srce zalupa kao najjači bubanj.
Željezničar je član Prve lige FBiH, da li klub ima ambicije da se uskoro plasira u PLBiH?
– Željezničar za sad nema neke prevelike ambicije da se plasira u PLBiH.
Vidite li sebe uskoro u nekom klubu van granica BiH?
– Iskreno koliko god da volim Željezničar, vidim se u nekom boljem klubu van granica BiH.
Sportki uzor?
– Stephan El Shaarawy, naravno dosta znam kroz šta je sve prolazio, borio se da bi bio ono što je sad. Upravo mi se zato i svidio i zato ga smatram uzorom. Znam da nisam kao većina, ali tu njegovu posebnost sam vidjela uoravo zato što smatram da je sličan meni.
Stadion na kojem bi voljeli zaigrati?
– Olimpico u Rimu
Ciljevi i ambicije u daljoj karijeri?
– Nadam se da ću nakon određenog vremena svojim trudom postići nešto više, zaigrati sa velikim legendama i steći puno znanja.
Ko je za Vas najveća podrška u ovoj cijeloj priči?
– Najveća podrška su moji roditelji. Oni su ti koji me bodre. Upravo mi oni pružaju najveću potporu i ljubav.
Poruka za kraj mladim koji se bave sportom?
– Samo tako nastavite. Uz puno rada i truda dolaze rezultati, a naravno nikad ne treba odustati. Vi ste ti koji će učiniti najbolje što mogu.