Razgovarao: Haris Zilić

OŽRK Jedinstvo Tuzla je ove sezone podmladio ekipu. Jedna od najiskusnijih bit će povratnica u redove tuzlanskog kluba, 22-godišnja golmanica Amila Dervišbegović.

Amila je dijete Jedinstva. Dolazi iz porodice u kojoj je rukomet dio tradicije na neki način. Pored rukometa student je medicinskog fakulteta, pa bi uskoro mogli vidjeti na parketu i golmanicu sa titulom doktorice.

Nakon povratka među “labudice”, iskoristili smo priliku da kontaktiramo Amilu i odradimo jedan opušten intervju, dotaknemo se raznih tema.

Kažu da je teško uskladiti sport i fakultet (posebno medicinski), kako ste se organizovali po tom pitanju?

-U principu ništa nije teško kada se sve organizuje i kada se odrede prioriteti. Naravno, fakultet i obrazovanje su uvijek na prvom mjestu pa se često zna desiti da se u terminu treninga sportska dvorana zamijeni fakultetskim amfiteatrom.

Da li imate neki ritual pred pred utakmicu?

-Nemam neki poseban ritual, samo dobro raspoloženje i atmosfera u svlačionici.

Gdje pronalazite snagu?

-Snagu pronalazim u svojoj porodici, oni su ti koji su uvijek uz mene i koji mi nadoknađuju svaki gubitak i nedostatak.

S kojim bi se bh. fudbalerom voljeli upoznati?

-Teško pitanje, fudbal slabo pratim, ali kad bih trebala nekog izdvojiti to bi bio Samir Memišević.

Šta je za vas uspješan sportista?

– Uspješan sportista je za mene osoba posvećena sebi i svojoj ekipi kako na terenu tako i van njega. Uspjeh nije nužno biti najbolji u nečemu, za mene, uspjeh je stanje zadovoljstva i ispunjavanje vlastitih ciljeva i očekivanja.

Smatrate li da je novac presudan u da se postignu vrhunski rezultat?

-Ne smatram. Bosna i Hercegovina je očiti primjer da se bez novca može postići mnogo, istina na teži način ali nije nemoguće.

Kako bi vi opisali stazu šampiona?

-Red, rad, disciplina

Da niste u rukometu, da li bi sebe vidjeli u nekom drugom sportu ?

-Vjerovatno bi to bila odbojka.

Najzgodniji i najljepši sportista?

– Sad bih trebala diplomatski reći da su svi lijepi na svoj način.. reći ću Damir Džumhur.

Zašto baš golman?

-Tata nikad nije bio za to da se bavim rukometom zbog grube igre i povreda, ali kako je to sport koji ima dugu tradiciju u našoj porodici ipak sam ga ubijedila da počnem trenirati, pod uslovom da budem golman.

Izreka koja je ostavila jak dojam na Vas?

– Nikom nije do zore sjala.

Kako se nosite sa pritiskom (vez ano za utakmice i teren)?

– Nema tog pritiska koji može preživjeti u našoj svlačionici.

Često vas uvrste i među najljepše sportistkinje u BiH, komentar?

– Laska mi taj podatak, samo se nadam da u taj kriterij ljepote ne ulazi samo vanjski izgled.

Trener koji je ostavio posebnan pečat u vašoj dosadašnjoj rukometnoj karijeri?

– Kristijan Blaž, trener koji je u svakoj utakmici vjeorvao u mene i pružao mi minutažu i slobodu u igri, u skladu s mojim željama i mogućnostima.

Gdje sebe vidite u budućnosti?

– Vidim se kao ljekar i možda kao trener u školi rukometa.

Možete li zamisliti jednu sedmicu bez treninga i utakmica?

– Definitvno ne.

Vaša najveća podrška?

– Porodica

Poruka za kraj?

– Rad i upornost pobjeđuju talenat.