Razgovarao: Hars Zilić
Za ženski rukomet sa punim pravom možemo reći da je i nacionalni sport u susjednoj Crnoj Gori. Nepresušiv talenat, volja, želja, vizija, strategija, iz generacije u generacije ponude nam igračice koje igraju bitne uloge na evropskoj sceni.
Jedna od onih koja će biti predvodnica novog talasa “Lavica” je 22-godišnja Podgoričanka, Itana Grbić. Iako ima tek 22 godine, Grbićeva iza sebe ima značajna priznanja i rezultate.
U sezoni 2016/2017 proglašena je za najbolje mlado krilo svijeta. U seniorskoj konkurenciji je sa Vardarom osvojila treće mjesto u Ligi prvaka. Na posljednjim Mediteranskim igrama sa svojom reprezentacijom se okitila srebrom.
Trenutno je član ŽRK Budućnost iz Podgorice i standardna je seniorska reprezentativka Crne Gore.
Iako su Podogričanke već počele sa pripremama za nove izazove u Ligi prvaka, Itana je izdvojila slobodno vrijeme za intervju za Sportske.ba. Govorili smo o rukometni počecima, ciljevima, ambicijama
Kako se stvorila ljubav prema rukometu?
– Sasvim slučajno. Svirala sam klavir četiri godine i mogu reći da je to bila moja prva strast, a rukomet je definitivno prva ljubav. U Osnovnoj školi na času fizičkog profesor je primijetio da imam talenat za rukomet i predložio mi da se probam u tome, i evo me i danas tu gdje jesam.
Relativno ste mladi, ali iza sebe imate dosta zapaženih rezultata i priznanja u rukometu, da li je neka medalja ostavila poseban utisak na Vas?
– Pa moja generacija 96,97 je imala dosta zapaženih rezultata u mlađim selekcijama, međutim uvijek je falilo malo do medalje. Dolazili bi do polufinala i svaki put stali tu. Baš smo prije dva mjeseca igrali Mediteranske igre u Španiji i osvojili srebro. Ta medalja mi je posebno draga jer smo otišle u seniorksoj konkurenciji da se borimo sa skroz podmlađenim sastavom.
Olimpijska, evropska, mediteranska medalja su tu, može li Crna Gora uskoro i do medalje sa SP-a, da se upotpuni kolekcija?
– Jeste. 2012-a godina gdje su naše lavice igrale finale Olimpijskih i osvojile srebro, a par mjeseci kasnije postali prvaci Evrope je stvarno zlatna godina za crnogorski sport. Istina, jedino nam fali medalja sa svjetskog prvenstva koju svi posebno želimo i mislim da smo svake godine sve bliže i bliže.
Možemo li Budućnost ponovo gledati na krovu Evrope?
– Naravno da možemo. Za sve treba imati strpljenja i čekati vremenom da dođe, a dok ne dođe treba naporno da se radi za to nešto i da uvijek težiš ka svom cilju.
Mnogi Vas svrstavaju u red najatraktivnijih sportiskinja u regiji i šire, kako gledate na sve to?
– Pa hvala Vam. Naravno da je lijepo čuti tako nešto i da svakome komplimenti prijaju. Moje iskreno mišljenje je da onu pravu ljepotu nosimo u sebi. Ja sam neko kome je unutrašnja ljepota mnogo bitnija od spoljašnje, jer kako kažu ljepota je prolazna.
Rođeni ste 1996. godine, kao mladi ste postizali sjajne rezultate, koliko je teško tako mladoj osobi nositi se sa svim tim uspjesima?
– Pa nije teško, navikneš se. U mom poslu moraš znati da gubiš i da pobjeđuješ, i isto tako da jednako prihvatiš kritiku i pohvalu. Uspjesi me obično tjeraju da još više radim i da imam još veću želju za istim.
Sportski uzor?
– Nemam sportskog uzora, ali neko koga sam uvijek gledala sa uživanjem kada je rukomet u pitanju jeste Ivano Balić.
Neostvarena želja?
– Da osvojim Ligu šampiona i da postanem prvak Evrope i Svijeta sa svojom reprezentacijom.
Smatrate li se zvijezdom?
– Ne, imam još puno da radim da bih to mogla jednog dana za sebe da kažem
Ambicije u daljoj karijeri?
– Želim da nastavim da radim ovo što volim na najvišem nivou.
Da li neka izreka ostavlja poseban utisak na Vas?
– Da uvijek budemo svoji i da nikada ne odustajemo.
Ko Vam je najveća podrška u svemu?
– Moja porodica i prijateljice.
Pratite li rukometna dešavanja u BiH, na polju djevojaka?
– Iskreno zbog mojih obaveza nemam baš puno vremena, ali sigurno da me raduje kada čujem za bilo koju ekipu sa naših prostora da napravi uspjeh. Mislim da bi u vašoj državi moglo još puno da se uloži kada je ženski rukomet u pitanju, a posebno kada ima djevojčica koje bez obzira na uslove imaju ogromnu želju za treniranjem.
Najbolja igračica s kojom ste dijelili svlačionicu?
– Bilo ih je mnogo. Ne bih mogla neku da izdvojim jer sam imala sreću da igram sa najvećim zvijedama u mom sportu.
Neka poruka za kraj?
– Ako mračiš, mračno je. Ako sijaš, sjajno je. Do tebe je!