Razgovarao: Haris Zilić
U BiH, sve učestalija je pojava, da na trenerskim klupama klubova vidimo mlade ljude. Upravo takav jedan primjer nam stiže iz Mostara i ni manje, ni više, nego iz jednog od najtrofejnijih klubova u bh. rukometu, HŽRK Zrinjski, koji se trenutno takmiči u Prvoj ligi FBiH.
Na klupi prvog tima Plemkinja od ove sezone “dirigentnu palicu” drži, 26-godišnja Marijana Arapović, za koju je ovo četvrta sezona u trenerskim vodama.
Marijana je u prethodne tri sezone u tandemu sa Tinom Biokšić vodila mlađe kadetkinje Zirnjskog i pod Bijeli brijeg su donijele dvije titule državnih prvakinja.
Sa ovom mladom Mostarkom smo razgovarali o novoj ulozi, trenerskom poslu, ambicijama, ciljevima…
Nakon sjajnih rezultata u omladinskim pogonima, dobili ste priliku da vodite i prvi tim, kako ste se snašli u novoj ulozi?
– Pa, za mene je to velika čast. No, ja tu nisam sama, skupa samnom je trenerica Tina Biokšić, s kojom već pet godina radim kao trenerica kadetkinja. Mislim da nam je ova nova uloga omogućila da učimo još više i da još ozbiljnije shvatimo posao koji radimo, također uz iskusnijeg trenera Roberta Grgića koji je tu koliko je u njegovoj moći.
Kako se nosite sa epitetom jedne od najmlađih trenerica u BiH?
– Ispočetka je bilo teško, jer ulaziš u malo veći rang rukometnog svijeta gdje kraj sebe imaš trenere rukometnog iskustva kao što su moje godine i gdje se trebaš dokazati. Ali, nakon nekog vremena vidiš da to nije toliki problem, da jednostavno samo trebaš ozbiljnije pristupiti toj ekipi postaviti jasne granice i cljeve. Ali nositi takav epitet je jedna ozbiljna stvar, ali i čast, jer se pruža prilika da i mi malo mlađi treneri imamo priliku da pokažemo da smo ozbiljni u svom poslu i da možemo to odraditi bez ikakvih problema.
Šta Vas je privuklo u trenerske vode?
– Trener sam postala sasvim slučajno, nakon teške povrede ramena nisam smjela trenirati i igrati. Sjećam se da me naš bivši predsjednik gosodin Zdravko Vučić pitao da li bi htjela trenirati par curica. Prihvatila sam s jednom dozom straha ali vremenom taj strah je nestajao, jer rad s djecom je nešto gdje čovjek zaboravi na sve probleme i s osmijehom na licu radi.
Možemo li Zrinjski uskoro gledati na starim staza uspjeha?
– Pa gledajte, Zrinjski kao klub iza sebe ima jedan ogroman stub kvalitetnih mlađih generacija s kojima se odlično radi i koje su izvrsne u svojim natjecanjima. Također imamo i ogromnu podršku i pomoć ljudi iz kluba, naše predsjednice Merime Džidić, koja na sve moguće načine pomaže da se Zrinjski digne malo više. Imamo veoma mladu, ali kvalitetnu ekipu koja je trenutno raspolaže odličnim igračkim kadrom gdje smo u fazi skupljanja iskustva. Ekipa se stvara godinama, a mi imamo tu priliku da to odradimo. Uskoro ove mlade cure koje imaju puno volje i želje će zasigurno vratiti Zrinjski gdje je nekada bio.
Ambicije Plemkinja u ovoj sezoni?
– Već sam navela u prijašnjem pitanju. Ambicije Plemkinja su velike, ali u smislu stvaranja što kompletnije ekipe. Uz mnogo truda, rada, volje i želje koju posjedujemo nas dvije kao trenerice i cure kao igračice mislim da možemo dosta toga postići.
Šta vas najviše inspiriše u ovom poslu?
– Djeca, djeca su najveća inspiracija u svemu. Kada vidiš toliko sretnih glava na jednom mjestu to ti daje i motiv i inspiraciju da budeš bolji u svom poslu.
Mnogi kažu da je posao trenera velika odgovornosti i stres, Vaš komentar?
– Zavisi kako se sve to gleda, odgovornost sigurno jeste ali u određenim količinama, ispočetka će biti velikog stresa, ali kada naučiš da se s time nosiš i da to nije nikakav problem, lakše ćes raditi svoj posao. Ako si siguran u svoj posao i u svoj rad prevelikog stresa neće biti.
Sportski uzor?
– Veselin Vujović
Ciljevi u budućnosti, je li ovo Vaš primarni put ili,…?
Pa, za sada mi je cilj ostati uz Zrinjski, učiti ovaj posao, pomoći klubu kolko mi se pruži prilika. Ne gledam toliko daleko u budućnost, više se baziram na sadašnjost. Život je prekratak da bi išla tako daleko. Ali, u rukometu sam skoro 15 godina pa ću pokusati da se ostvari trenerska karijera.
Komentar na rad sa mladim rukometašicama i rukometašima u BiH?
– BiH je uvijek bila zemlja vekikih talenata, kako igračkih tako i trenerskih. Mada, malo bivših igrača je spremno svoje rukometno znanje i iskustvo prenositi dalje. Ali ovaj rad što imamo poprilično me zadovoljava. Činjenica jeste da smo toliko dobrih igrača iznosili na vanjske terene gdje nose utakmice i nastavljaju pokazivati rad kojim su došli do jednog cilja.
Poruka za mlade?
– Želim poručiti svim mladima koji se bave sportom općenito, da je to jedna predivna stvar, jer izgrađujete sebe kao čovjeka, zdravi ste, upoznajete nove prijatelje, proputujete po svijetu. Budite uporni u svemu što radite, jer se trud i rad uvijek isplate.