Razgovarao: Haris Zilić
Fudbal je sve zastupljeniji među damama, a ta pojava nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Svjedoci smo sve većeg broja djevojčica koje treniraju fudbal, a i naše reprezentacije počinju bilježiti solidne rezultate u kvalifikacijama.
Fudbal je jedna od najvećih ljubavi i 22-godišnje Mostarke Merime Tanović. Pored aktivnog igranja u ŽNK Neretva Metković, Merima je krenula i sudijskim stopama, pa je često možemo vidjeti sa zastavicom u ruci na našim terenima.
Pored fudbala, ova mlada Mostarka je uspješan student logopedije, a kako trening, suđenje i studiranje upakovati i biti uspješan, govorila između ostalog u zanimljivom intervju za portal Sportske.ba.
Ljubav prema fudbalu opišite nam malo početke?
– Fudbal sam, kao i mnogi drugi, počela igrati mahalski, na ulici, s dječacima što je na kraju dovelo do ljubavi koja nije prestala ni danas. Osim najbližeg kruga prijatelja i porodice, većina ostalih osoba je to osuđivala te su se često mogli čuti i nepristojni, sarkastični i krajnje neprimjereni komentari. Prve zvanične nastupe sam upisala u MNK “Stari Grad” Mostar, gdje sam također igrala s dječacima. Nakon toga, 2010. godine započela je moja priča u ženskom fudbalu kada sam se priključila tadašnjem prvaku Republike Srpske – ŽFK “Leotar” iz Trebinja. Trenutno sam član ŽNK “Neretva” iz Metkovića gdje nastupamo u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene.
Danas je fudbal sve zastupljeniji među damama, Vaš komentar?
– Za razliku od prošlih vremena i mojih početaka, pozitivna stvar je da ženski fudbal u Bosni i Hercegovini više nije tabu tema. Svakako da me raduje činjenica da se sve više djevojčica odlučuje za zeleni teren i kopačke te da populacija fudbalerki iz dana u dan sve više raste.
Obzirom da i sudite a i igrate, koji je posao lakši?
– Mislim da je u potpunosti nezahvalno govoriti o tome da je jedan posao “lakši” od drugog. Ukoliko se svakom svom radu/utakmici maksimalno posvetite i pristupite mu uz puno zalaganje, bilo igrački, sudijski ili u nekoj potpuno trećoj ulozi, onda niti jedna utakmica ne može biti lagana.
Kako ocjenjujete stanje u bh. fudbalu i sportu generalno?
– Ako uporedimo stanje u našoj državi kroz 5 ili 10 godina, možemo reći da fudbal ili sport općenito ide uzlaznom putanjom. Međutim, ukoliko poredimo našu državu sa zemljama u regionu onda definitivno zaostajemo u svakom pogledu. Iako su sportisti najveći i najbolji ambasadori naše zemlje, podrška mnogih institucija, osoba, ali i stanovnika nažalost mnogo puta izostane.
Ambicije i ciljevi?
Kroz nekoliko dana na fakultetu branim završni rad i zvanično postajem bachelor logopedije, tako da je moja prva želja nastaviti master studije. Na sportskom planu, svakako se nadam što boljim rezultatima u klubu te uspješnoj sezoni suđenja.
Sportski uzor?
– Nemam posebnog uzora, ali fudbaler kojeg mnogo volim i cijenim je Franck Bilal Ribery.
Stadion koji bi voljeli posjetiti?
– Svaki nogometni stadion je posebna priča za sebe, ali ukoliko bih morala izdvojiti samo jedan, onda je to definitivno Allianz Arena, stadion Bayerna.
Uspješni ste i na obrazovnom polju, da li fakultet i duple fudbalske obaveze nekad predstavljaju napor?
– Tijekom godine svakako bude napornih razdoblja kada je svaki radni dan ispunjen od početka do kraja. Zatim dođe vikend kada igram i sudim utakmice. U svemu tome, fakultet nikada ne ispašta i uvijek se nalazi na prvom mjestu. Logopedija i fudbal predstavljaju moje dvije velike ljubavi, tako da uz dobru organizaciju i malo više truda, sve se može postići.
Izreka koja je na vas ostavila jak dojam?
“Idi jednim putem. Nemoj biti uzvišen pobjedom, niti slomljen porazom. Ne zaboravljaj oprez kada je sve tiho i ne plaši se kada ti prijeti opasnost.” – Jigoro Kano
Pobjeda i poraz koji su ostavili jak pečat?
Svaka pobjeda, ali i poraz, imaju veliki utjecaj na svakog sportistu te predstavljaju važne lekcije za sve nas. Jedna pobjeda koja se sigurno izdvaja je ona iz prošle sezone, kada smo na domaćem terenu savladali ŽNK “Agram” iz Zagreba rezultatom 3:2, kada je to malo ko očekivao i vjerovao, osim nas samih!
Poruka za kraj?
Svim čitaocima portala Sportske.ba, naročito mladim sportistima, bih poručila da nikada ne odustaju od svojih snova. Sve je moguće, samo ako dovoljno vjerujemo u to!