Najteže protiv Halilhodžića, vjerujem da sa Bajevićem možemo proći baraž
Sead Mašić, bivši fudbaler beogradskog Partizana, danas živi i radi u Francuskoj. Za Partizan je nastupao od 1979. do 1985. godine. U to vrijeme za Beograđane su nastupali Borota, Vukotić, Radanović, Stojković, Hatunić, Ješić. Sarajlić, Hatunić, Golac, Zavišić, Prekazi, Mance, Živković, Ješić… I nakon okončanja karijereMašić je ostao u fudbalu. Do skora je u Francuskoj vodio školu fudbala. Mašići su prava sportska porodica. Njegova supruga Olja bivša je košarkašica, a kćerke Aleksandra i Selma su se opredijelile za odbojku.
Na početku razgovora Sead Mašić se prisjetio svojih fudbalskih početaka.
-Prve fudbalske korake načinio sam u “Premijumu” iz Bosanskog Broda, tadašnjem trećeligašu. Potičem iz fudbalske porodice. I moja tri brata su igrali u Premijumu. Za prvu ekipu debitovao sam sa 16 godina. Bio sam i na probi u Željezničaru, u generaciji Meše Baždrević, Čapljića, Spasojevića, Komšića, Paprice, Starovlaha… Bili smo na pripremama na Stabolčiću, a trener je tada bio Velija Bećirspahić. Klub je bio zadovoljan i htjeli su da ostanem i da potpišem za Želju. Međutim, ja nisam se odvajao od familije nikad i bilo mi je teško da ostanem u Sarajevu iako sam tada imao sestru koja je živjela u Sarajevu. Nakon šest mjeseci otišao sam u Partizan, ljubav prema Partizanu je prevagnula, prisjetio se početka karijere Sead Mašić, koji je kasnije nastupao i za Dinamo iz Vinkovaca i za Trepču.
Jusuf Hatunić, Admir Smajić i Sead Sarajlić su bili vrhunski igrači
Jeste li zadovoljni svojom karijerom? Stariji ljubitelji fudbala su mišljenja da ste imali potencijala i talenta za veče stvari.
– Možda jesam, a možda i nisam mogao više da postignem. U to vrijeme bila je žestoka konkurencija, bila je jaka liga u tadašnjoj Jugoslaviji. Igrači su bili vrhunski. U to vrijeme je uspjeh bio i igrati za Partizan. Možda sam mogao i više, ali šta je tu je.
Utakmica koja vam je najviše ostala u sjećanju?
– Pa mogu reći da su velike utakmice bile sve one koje smo igrali protiv klubova iz velike četvorke. Mada, Željo i Sarajevo u ono vrijeme su bile velike ekipe, kao i Velež.
Dok ste igrali za Partizan, bili ste u prilici da igrate protiv bosanskih klubova Želje, Sarajeva, Veleža, Slobode… Gdje vam je i protiv kojeg bh. igrača bilo najteže igrati?
– Najteže je bilo igrati protiv Vahida Halihodžića. Bilo ga je teško čuvati. Bosna je tada imala velike fudbalere: Sušić, Tuce, Mihajlović, Šećerbegović, Sarajlić, Pašić, Bahtić…
Ko je najbolji igrač s kojim se igrali u ekipi?
– Teško je jednog izdvojiti. Odlični su bili Vukotić, Mance, Smajić, Stojković.
U Partizanu je uvijek bilo igrača iz Bosne. Bilo ih je i u vaše vrijeme. Ko vam se posebno dopadao?
– Jusuf Hatunić, Admir Smajić i Sead Sarajlić su bili vrhunski igrači. Sead Sarajlić je mogao dosta više napraviti, ali ga tadašnji trener Partizana Miloš Milutinović baš i nije volio.
Pratite li ligaška takmičenja u regionalnim ligama. Mogu li se uporediti sadašnje lige sa bivšom jugoslovenskom ligom?
– Pratim lige bivše Juge, ali to se ne može uporediti sa današnjim ligama. Jednostavno, bila su druga vremena, drugačije okolnosti.
O zajedničkoj ligi
Može li BiH preko baraža da se plasira na Evropskom prvenstvo?
– Ja mislim da može ako igrači budu igrali svim srcem za boje države. Vjerujem da ćemo sa Bajevićem ipak proći baraž i plasirati se na Evropsko prvenstvo.
Dolazite li u Bosni? Ako dolazite, kad dolazite i kako provodite vrijeme u Bosni?
– Dolazim u Bosnu svake godine. Obiđem familiju, a i u Sarajevo idem često. Obiđem moje drage prijatelje i rodbinu, kazao nam je na kraju razgovora Sead Mašić.
Često se priča o zajedničkoj fudbalskoj ligu zemalja bivše Jugoslavije, kao što to imaju košarkaši. Kakav je vaš stav o tome?
– Zbog političkih nesuglasica teško da će doći do toga da se jednog dana igra jadranska liga. Ja bih volio da dođe do toga, međutim ima dosta faktora da se to ostvari.
(H.Z./Sportske.ba)