Razgovarao: Haris Zilić
Otac joj iz Prijepolja, ali većina rodbine vuče porijeklo iz Bosne Hercegovine. U izjavama za svjetske medije uvijek naglasi kako je Sarajevo za nju najljepši grad na svijetu. Voli kad je nazivaju Bosankom.
Zećira Mušović je rođena 1996. godine i golmanica je fudbalske reprezentacije Švedske, s kojom je na nedvanom Mundijalu u Francuskoj osvojila bornzanu medalju. Od dječijih snova od svjetske bronze.
Pored silnih obaveza, treninga i svega onoga što prati život jednog profesionalnog sportiste, Zećira je odvojila vrijeme za intervju za portal Sportske.ba.
“Nevjerovatan je osjećaj osvojiti bronzanu medalju na SP-u. Ženski fudbal danas napreduje i sve teže je doći do neke od medalja na velikim takmičenjima, tako da ovo sve ima posebnu težinu. Drago mi je što smo došle do podijuma”, rekla je ova mlada golmanica na početku razgovora za Sportske.ba, nakon što su se slegli utisci od Mundijala.
Od malih nogu gajila je ljubav prema sportu.
“Ja sam uvijek bila zaljubljena u sport. Kao djevojčica sam sa drugarima igrala fudbal. Kada sam imala devet godina počela sam trenirati u klubu Stattena IF, i tu je sve počelo. Prvo sam bila igrač i tek kada sam imala 12 godina počela sam kao golman.”
Zećira je mogla i braniti za reprezentaciju BiH, a u razgovoru za naš portal rekla je da je bilo kontakata iz NFSBiH, ali…
“Bilo je kontakata za NFSBiH. Naravno, svi smo svjesni činjenice da je ženski fudbal u BiH daleko od ovog svjetskog nivoa, ali to i nije presudno. Ne mislim samo fudbal kao fudbal, ima tu dosta stvari, koji se dešavaju oko fudbala, sporta, koji nemaju dodirnih tačaka sa svim, a kroje vam neke puteve.”
Brat Huso je također usoješan fudbaler.
“Pa sigurno da je brat Huso moj najveći sportski uzor. Uvijek sam radila i trenirala ugledajući se na njega.”
Bez porodice ništa ne bi bilo moguće.
“Porodica mi je najveća podrška. Uvijek su uz mene, Podržavaju me. Kada nisu drugi vjerovali, oni su bili tu uz mene.”
Zećira je danas prfoesionalan sportista, a to traži i dosta odricanja.
“Najteže je postići taj psihički nivo, a onda i fizički. Ne može svako biti profesionalac. Dosta truda i odricanja se mora uložiti. Ne možeš ti izlaziti, feštati i očekivati rezultate u sportu, to je nemoguće.”
Redovno prati i utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Pratim reprezentaciju BiH. Sviđa mi se kako igraju Džeko i Pjanić. Begović mi je omiljeni igrač. Imam i rođaka u reprezentaciji sa mamine strane, a to je Amer Gojak.”
Ovoj mladoj djevojci, najveća želja je da bude najbolja golmanica svijeta i da jendog dan zaigra za velike svjetske klubove, kao što su PSG, Lyon, Wolfsburg. Za kraj je imala i poruku za sve mlade koji se bave sportom.
“U životu postavite sebi cilj i volite ono što radite.”
