Stolac je postao prepoznatljiv po rukometu. Za taj brend u hercegovačkoj čaršiji najzaslužniji je OŽRK Iskra, koji posljednjih nekoliko godina sjajno radi.

Pored talentovanih igračica, tu je dosta djevojaka koje su uspjele i na rukometnom i ostalim poljima. U Stocu su redovne i razne aktivnosti, što Iskri daje još veći sjaj.

Igračica koja je i jedan od simbola Iskre je 20-godišnja Irnesa Razić, koja je u klubu već osam godina, a pored igračkih zadataka, često je u akcijama koje pomažu radu kluba. Bila je aktivna i na kampu za mlađe rukometašice, koji je uspješno završen u Stocu.

“Rukomet sam počela trenirati sa 12 godina, zajedno sa mojom prijateljicom Senijom. Ona golman, a ja krilo. Ljubav prema sportu općenito se javila kada je moj brat dolazio kući sa utakmica, turnira, i svaki put je tu bila neka medalja. Pa sam i sama htjela da i ja pokušam, a od svega najviše mi se sviđao baš rukomet. Na početku je bilo teško, prvo je bilo nezgodno jer sam ‘99 godište baš kao i Senija, premlade za stariji tim, a za mlađi smo bili godinu stariji. Bilo je teško, ali smo nastavili trenirati i nakon par godina smo dorasle prvom timu.”, govori ova mlada Stočanka na početku razgovora za Sportske.ba

Fakultet i rukomet su odlična kombinacija, ako se vrijeme dobro rasporedi.

“Sada sam prva godina Zdravstvenog studija, na početku studija je bilo teško dolaziti na treninga jer su predavanja bila u isto vrijeme. Ali poslije se našlo vremena i za fakultet ali i za treniranje. Kada se vrijeme dobro rasporedi sve se može stići, i utakmice i treninzi ali i fakultet.”

Veliki je fan rukometne reprezentacije BiH, a uzor joj je Hercegovac, Nikola Prce.

“Uvijek volim gledati utakmice reprezentacije, to je nešto što se ne propušta, uvijek je prisutna doza nervoze i na kraju sreće kada se završi dobrom igrom i pobjedom. Ali još ljepši je osjećaj kada gledaš sa tribina, na par utakmica sam išla sa djevojkama iz kluba i naravno sa našim trenerom. Što se tiče reprezentacije uzor je Nikola Prce, ne samo meni sigurna sam, čovjek koji igra srcem, naravno kao i svi ostali reprezentativci. Također, još jedan čiju igru volim gledati je Mikkel Hansen.”

Irnesa gaji i optimizam kada je u pitanju bh. rukomet koji je još uvijek u mračnom tunelu.

“Što se tiče rukometa u našoj državi mislim da je zapostavljen. BiH stvarno kvalitetne igračice, koje se mogu dobro pokazati i prestaviti našu državu zavidnim rezultatima bilo gdje da odu. Iskreno se nadam da će rukomet u BiH oživjeti i da ćemo moći uskoro gledati kako naše djevojke ruše sve prepreke.”

Djeca su velika budućnost bh. sporta ističe mlada Stočanka.

“Mislim da danas sve više mlađih generacija trenira, neopisivo mi je lijepo vidjeti djevojčice koje imaju nekih 8 godina kako dolaze na treninge i trude se da što bolje shvate i urade sve što im trener prenosi, kada dobro urade i dobiju pohvale onaj mali osjećaj sreće i ponosa je nemoguće da se ne uoči. Naš klub ima velik broj mlađih igračica za koje mislim i nadam se da će biti budućnost rukometa u Bosni i Hercegovini. Uz rad i trud i rezultati ce biti vidljivi.”

Za OŽRK Iskra ima posebne riječi.

“U našem klubu vlada odlična atmosfera, to je klub sa dušom. To je klub gdje se nalazi jedna velika porodica. Naši treneri su uvijek na raspolaganju, i prema svakoj igračici se odnose prijateljski, između igračica nema ljubomore i grupica. Svaka je tu rame uz rame, na utakmici je uvijek u cilju da se što bolje odigra i da opravdamo očekivanja. Naš klub je ove sezone domaće utakmice na nekoliko različitih terena, ali ono što te veseli je kada vidiš na tribinama ljude koji dolaze iz Stoca da nas podrže. Sportska dvorana na Berkovićima je uvijek bila puna, uvijek su navijači bili naš igrač više. Iskreno se nadam da će i Stolac brzo dobiti svoju dvoranu, i da svoje utakmice igramo na pravom domaćem terenu, u našem Stocu. Jer OŽRK ISKRA je ta koja puno može dati gradu, naravno na čelu na našim trenerima, koji se uvijek lavovski bore za Iskru.”

(Haris Zilić/Sportske.ba)