Meho Kodro “višestruki je povratnik” u reprezentaciju. Kao igrač i kao selektor.
I za igračke karijere Kodro je odlazio i vraćao se. Najprije, kada ga je Fuad Muzurović izostavio sa spiska za utakmicu s Hrvatskom u Bolonji, potom je kod Džemaludina Mušovića “digao ruke od svega”.
U oba slučaja Kodro je istrpio nepravdu i vraćao se.
Na gostovanju u Ljubljani Kodro je, gol za pobjedu “ljiljana”, proslavio sa suzama.
Potom će odbiti da sjedi na klupi u kvalifikacijskoj utakmici s Estonijom (1:1). Umjesto na Koševo, ogorčen što nije u startnoj postavi, tadašnji centarfor utakmicu je gledao iz hotela Holiday inn.
Vratio se u mandatu Faruka Hadžibegića. Kod “Hadžije” je imao pravi tretman, ali će se od reprezentacije oprostiti kada je selektor bio Mišo Smajlović.
U prijateljskoj utakmici s Makedonijom u Zenici, kada je zbog “viška” napadača zamjenjen, već tada je odlučio definitivno se povući. Čekao je i dočekao pravu priliku.
Suze i gospodski odlazak
Istina, nije to bio zvanični oproštaj, kakav je protokolarno organiziran za Admira Smajića, Mehmeda Baždarevića, Fahrudina Omerovića…
Kodro je protiv Selekcije svijeta na Koševu ostao na klupi. Na terenu su bili Hadži, Dunga, Baggio, Ihtijarević, Duro, Šilić, Hujdurović, Glavaš, koi je bio kapiten.., a “devetka” Veleža, Real Sosiedada, Barcelone.., himnu je odslušao s klupe. Nehuman status za nekog, ko je dosta toga rizikovao, da svojevremeno kao prvotimac Barcelone, dođe igrati “promotivne” utakmice za BiH. Na jednoj takvoj u Dizeldorfu Fuad Muzurović mu je dodijelio kapetansku traku. Koja je kasnije šetala s ruke na ruku…
Nakon utakmice sa selekcijom Svijeta, Kodro je na improviziranom pressu na Koševu saopštio “Ovo je moj oproštaj!”.
Nije se više vraćao. Rasteretio je selektore, ustupio mjesto mlađima i gospodski se povukao.
“Comme back” uslijedio je u drugoj ulozi.
Nakon Fuada Muzurović imenovan je za selektora. Bio je to poklon navijačima od tadašnjeg Izvršnog odbora NSBiH, koji je bio u nemilosti navijača.
Uzeo je Meho za najbliže saradnike Elvira Bolića i Sedina Tanovića, a Savez mu je dodijelio Ivicu Barbarića i Borčeta Sredojevića. Da se zadovolji nacionalni ključ, iako se radilo o kvalitetnim ljudima i trenerima.
Prvu utakmicu s Makedonijom odradio je u miru, a već za turneju po Japanu doturili su mu spisak na cjeduljici na kojima su bila imena poslovno bliski pojedincima iz nogometne vlade.
Kodro se samo kiselo nasmijao i nastavio po svome.
Nakon Japana ugovorena je utakmica s Iranom. Savez je bio pred bankrotom i svaki je dolar bio važan, makar takve avanture podrazumjevale rezultat po želji i mjeri domaćina. Na rejting listi FIFA-e Bosna i Hercegovina je bolje kotirala od Irana, pa je i eventualma pobjeda azijske reprezentacije imala posebnu težinu. I cijenu.
Utakmica, cijena i ostale sitnice oko gostovanja u Teheranu brzo su dogovorene, ostalo je još samo da selektor saopšti spisak. A on to nije želio. Nije želio igrače, nakon naporne sezone, izlagati dodatnom naporu.
Nastalo je diplomatsko uvjeravanje, molbe, pritisci, vapaji, kako Savez neće imati za plaće uposlenicima ako se ne odigra utakmica, ali Kodro nije popuštao.
Smijenili ga Iljo i Suljo
Nudili su i tokom sjednice Izvršnog odbora mogućnost da reprezentaciju vode Borče Sredojević i Ivica Barbarić. Meho je bio odlučan.
– Ne želim u Iran- kategorično je poručio, a u Savezu Iljo (Dominković) i Suljo (Čolaković) to shvatili kao odbijanje poslušnosti, te su ga ekspresno smijenili.
Narod se digao, novinari i navijači organizirali utakmicu “Kodro i Bola za spas fudbala”. Igralo se pred skoro punim Koševom, a dva sata ranije BiH je u Zenici dočekala reprezentaciju Azerbejdžana, pred pedesetak posjetitelja.
Savez se izvadio dovođenjem Miroslava Blaževića. Nacija je bila u transu. Ćiro je punio novinske stupce i tribine… Udario je temelje generaciji koju će Safet Sušić odvesti na svjetsko prvenstvo u Brazil.
Kodro se vratio u reprezentaciju nakon 15 godina.
Zašto Kodro? Zato što Vico Zeljković želi veliko ime. Kodro je ustinu velikan. Ko je god barem pet minuta sjedio s Mehom uvjerit će se da se radi o vrhunskom čovjeku.
Kodro je bez posla. Što je bitno za savez, da ne plaća odštete, kao što bi morao dati Rijeci za Sergeja Jakirovića. Finansijski nije zahtjevan. Uklopio se u budžet. I što je spreman odstupiti ako kvalifikacije završe neslavno, kako bi baraž odradio neki drugi selektor.
Nikšić i Kevelj pogurali
Na kraju, Kodro ima stan u Sarajevu, a preko sina Kenana jasnu sliku o reprezentaciji. Da se radi o karakternom i kvalitetnom treneru garancije su dali premijer Nermin Nikšić i biznismen i predsjednik Veleža Senad Kevelj. Pobijedila je lijeva strana Mostara. Ivan Beus, dopredsjednik Saveza i vrlo utjecajan, nije želio praviti smetnje.
Kodro je, priznat će to, pregovarače iz NSBiH osvojio manirima i spremnošću da posao završi na najbolji način.
Savez mu, tvrde, neće praviti pritisak niti nametati pomoćnike. Osigurat će mu najbolje moguće uslove. NS BiH je za Ligu nacija podijelio skoro milion KM premija. Spreman je još pet puta toliko ako se ode na EP, jer će Savez zaraditi desetak miliona eura. Spremni su raskinuti ugovor ako ne bude igre i rezultata.
Kodro je dobio apsolutnu podršku čelnika, iako su mnogi gunđali kako i nema dobre rezultate u dosadašnjoj karijeri.
Bilo bi sjajno ako bi Kodro za jednog od svojih savjetnika angažirao Džemala Hadžiabdića, svog nekadašnjeg trenera iz Veleža. Koji ima autoritet, golemo trenersko iskustvo i znanje. Prisustvo “Hadžije” u bilo kojem smislu bilo bi od neprocjenjive vrijednosti. Ako selektoru trebaju mentori, savjetnici…
Meho Kodro zbog svega što je istrpio dao za reprezentaciju, zaslužuje podršku svih. Baš kao i 2008. godine kada se nacija digla i stala uz Kodru i Bolu. Svi su oni prolaznici. Za reprezentaciju se navija i živi!
(R.S./Sportske.ba)