Razgovarao: Haris Zilić
Djevojke u sportskom novinarstvu postaju sve učestalija pojava, a još jedan takav primjer nam stiže s juga naše zemlje. Riječ je od 22-godišnjoj Ivani Soldo iz Širokog Brijega, koja je već četiri godine u sportu i studentica je četvrte godine novinarstva na FFMO.
Ivana je svoje prve novinarske korake napravila na NAŠA TV, a danas je dio redakcije Jabuka.tv, portala koji je posljednjih godina napravio veliki iskorak na medijskoj sceni u Bosni i Hercegovini.
Već se na startu svoje novinarske karijere susretala sa raznim komentarima, pogotovo onim koji su zasnovani za predrasudama. To je nije spriječilo da nastavi ostvarivati svoje snove, a u razgovoru za Sportske.ba Ivana je otkrila koji sport voli, s kojom zvijezdom bi imala želju uraditi intervju, koji je prvi događaj kojem je prisustvovala u karijeri sportskog novinara…
Zašto baš sportsko novinarstvo?
– Moje dvije najveće ljubavi su sport i novinarstvo i ja ih ne mogu razgraničiti tako da je logičan slijed događaja bio da se bavim sportskim novinarstvom. Prva sjećanja iz djetinjstva su mi sportska, uvijek sam tražila sport na TV-u iako sam tada bila i jako mala i nisam ništa znala, ali mene je u svemu tome nešto posebno privlačilo. Kad sam na stadionu ili u dvorani osjećam se kao da sam doma i to najbolje opisuje ljubav prema ovoj profesiji.
Djevojka u sportu? S kakvim se komentarima susretneš?
– Na samom početku bilo je više nekih ružnih i negativnih komentara zasnovanih na predrasudama, ali sada ih ili nema ili do mene ne dolaze. To su većinom bile standardne izjave poput kako se žena ne može razumjeti u sport i da to nije posao za mene, no na to ne bih ni trošila riječi. Komentare sam dobivala od publike, a od sportaša i kolega ne mogu reći da sam osjetila ikada ikakvu diskriminaciju zbog spola i generalno nisam imala puno neugodnosti.
Prvi intervju? Utakmica? Čega se generalno najviše sjećaš kada su tvoj počeci u pitanju?
– Sjećam se utakmice Širokog Brijega i Aberdeena na Pecari, a ja u press loži sama pored škotskih novinara. Osjećaj je bio odličan i tada sam postala svjesna da sam i službeno ušla u svijet sportskog novinarstva.
Najdraži sport?
– Alpsko skijanje.
Kad bi sad mogli birati, s kojom svjetskom zvijezdom bi uradili intervju?
– S Felixom Neureutherom. Iako se umirovio, meni je obilježio odrastanje uz sport i taj intervju bi zaokružio cijelu priču.
TV ili pisani mediji, gdje se bolje snalazite?
– To su za mene dvije različite vrste posla, a ja ih volim obje. Kada sam upisivala Studij bila sam uvjerena da ću raditi samo u pisanim medijima. Jednostavno, pisanje mi je oduvijek išlo i tu sam se najbolje osjećala jer tu se najmanje ističe novinar, a meni to odgovara. Međutim, dolaskom na televiziju shvatila sam da svoju kreativnost mogu izraziti na potpuno drugačijoj razini montiranjem i izradom TV priloga i tu sam se iznova zaljubila u ovaj posao.
Sada opet pretežno pišem i mogu reći da sam na svom terenu, ali drago mi je što sam vidjela da mogu i ostalo.
Današnje novinarstvo nije kao prije. Prevladavaju elektronski mediji. Kako gledaš na cijelu situaciju?
– Kao osobi koja istinski voli ovu profesiju žao mi je da se neki mediji više ne koriste ni približno kao prije, pogotovo jer sam ja ovisna o informacijama pa koristim sve vrste medija. No, meni je to i dio posla, a mislim da ljudi danas nemaju vremena kao prije pa činjenica da im je sve dostupno na uređajima olakšava svakodnevicu i onda se mijenjaju i navike.
Ambicije u daljoj karijeri?
– Imam dosta ambicija, ali mislim da je o tom nezahvalno govoriti. Trenutno sam sretna gdje sam sada, a sigurno da bih voljela jednog dana raditi i sa svjetski poznatim osobama iz sporta.
Da li postoji neka neostvarena želja na polju novinarstva?
– Želja mi je raditi Olimpijske igre.