Trener Željezničara Tomislav Ivković u velikom intervjuu za Sportske novosti odgovorio je na brojna pitanja, te otkrio svoje prve impresije nakon polusezone na kormilu Željezničara.
– Kad sam došao rečeno mi je da je ključni cilj zadržati status. Zbog uobičajenih problema klubova, financijske neimaštine, otišlo je 14 standardnih igrača. Nije bilo drugog nego se prestrojiti, uveli smo mnoštvo mladih igrača, godišta 2000. do 2004. i svi su me oni prije svega karakterno oduševili. Naša tri tenora, kapetan Aleksandar Kosorić (34), Ermin Zec (33) i Samir Bekrić (37) pravi su heroji. Odigrali su veliku ulogu da svlačionica diše kao jedan i da kao kolektiv prevladamo sve poteškoće. A vjerujte, bilo ih je mnoštvo, i baš zato svi ti momci zaslužuju da im skinem kapu.
Da li se igra bez plata, ili?
– Novo vodstvo je dobro krenulo, prva dva mjeseca redovito plaćanje, ali onda je došlo do blokade zbog nekih poreznih zaostataka. Teška je to situacija, kako za vodstvo kluba, tako za igrače i trenere. No, stisnuli smo se svi u blok i nastavili borbu. Nakon 19 kola smo na 6. poziciji u Ligi 12, koja se igra trokružno. Treća pozicija nam je udaljena 4, a četvrta 2 boda. To su mjesta za europske kupove i kako je to uobičajeno u nogometnoj strasti, odmah se ožive ideje o iskoraku. Objektivno rečeno, ipak naši ciljevi u ovoj sezoni moraju biti logičniji.
– Olimpijski ciklus, nije to tek isprazna priča. Prve sezone selekcija, druge uigravanje i razvoj igre, unutar treće i četvrte nadopuna selekcije i rezultatski iskorak. Svaki drugi ritam je nelogičan i ne donosi dugoročniji napredak.
Ivković voli raditi sa mladim igračima, stoga se stiče dojam da se dobro snašao na Grbavici?
– To me ispunjava, pogotovo kada vidim skromne i radišne momke koji iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu iskazuju napredak, usvajaju nova znanja. Mi smo igrali s čak 7 momaka koji su iz klupske škole. Digli su se barem 50% u vrijednosti i učinku u odnosu na početak sezone, u koju su ušli bez seniorskog iskustva. To je temelj za budućnost ovog velikog kluba.
Trener Željezničara nije požalio dolazak na Grbavicu..
– Ma ni slučajno. Vrijedilo bi već samo zbog doživljaja proslave 100. godišnjice kluba, koja je bila spektakularna, pokazatelj ogromne ljubavi navijača prema Želji. Znao sam još iz igračkih dana za tu posebnu emociju koja vlada oko kluba s Grbavice, ali kada to osjetiš iz prve ruke, i to još u bitno drugačijim uvjetima, to je senzacionalno. Kako se diše za Željezničar to me podsjeća na privrženost koju gaje primjerice Škoti za svoje Rangerse ili Celtic. Ljubav koja nema limita.
Posjeta je izrazito visoka s obzirom na poziciju na tabeli..
– Dovoljno je da vam kažem da je i uz loše vrijeme na utakmicama po 2-2,5 tisuće gledatelja, a na početku sezone 3-4 tisuće, na derbijima 5-8 tisuća ljudi. Gdje god Željo gostuje odmah je tisuću ljudi više nego inače. Naši navijači su najveća snaga momčadi, Manijaci nas prate i na gostovanja u velikom broju.
Ivković je odgovorio i na pitanje kako je prihvaćen na Grbavici:
– Odlično. Osjetio sam poštovanje koje ovdje posebno imaju oni koji su nekoć igrali u jugoslavenskoj ligi i inozemstvu. U gradu također osjetim pozitivu.
Potom je odgovorio na pitanje kakvi su dogovori sa upravom kluba?
– Do kraja sezone traje ugovor s opcijom još jedne. Razgovarali smo što treba dalje i sada čekam povratne odgovore iz Sarajeva. Nadam se osiguranju kvalitetnih uvjeta za pripreme, ali obzirom na situaciju ne znam hoće li se to uspjeti odraditi. U Sarajevu je jako teško zimi raditi, nema terena koji izdrže terete zimske klime, organizirati prijateljske utakmice je gotovo nemoguća misija. No, jasno mi je da je najvažnije da klub funkcionira, da svi dobivaju plaću. Razumijem što prolaze u klubu, jer smo i mi u Hrvatskoj nekad imali takve situacije.
Ima li naznaka da bi Željezničar mogao riješiti teškoće?
– Priča se kako postoji interes nekog investitora, da postoji i pismo namjere koje to osnažuje, no detalje ne znam. Inače, u BiH ima i privatiziranih klubova, kao recimo Sarajevo, Tuzla City. Imate i Zrinjski i Široki Brijeg, koji su kvalitetno financijski organizirani, čvrsti su uz podršku okruženja i Borac i Velež. Željezničar je klub koji godinama ima financijske probleme. Kad oni kao klub velikan nisu uspjeli još to riješiti mogu misliti kako je to komplicirana i teška misija. No, da bi imao perspektivu na razini bogate tradicije Željezničar će se morati resetirati i krenuti naprijed. Navijači i svi simpatizeri kluba to zaslužuju.
