Išao je sporo. Naslonjen očinski na sina Miru. Svako toliko bi zastajao i udovoljavao molbama prolaznika. Iznenađeni i sretni slučajnim susretim s “trenerom svih trenera” vadili bi mobitele i pravili selfije. Kojeg su, uglavnom gledali na TV i u novinama. A onda im je Ćiro došao u vlastitu avliju.
“Eno Ćire na Baščaršiji”- brzo se pročuo glas “telala”. I sve je više poznatog sportskog svijeta na čaršiji, na potezu od Ferhadije do Sebilja.
Nije mogao proći, a da ne zastane pored hadži Nasira Jabučara, starog i uglednog sarajevskog zanatlije. Zastao je pred radnjom, a hadžija, koji je tek abdestio i spremao se za ikindija-namaz, dočekao ga raširenih ruku. Izgrlili su se, izljubili kao da se nisu vidjeli desetljećima.
Hadžijinu radnju posjetio je “nema ko nije”. Najveći regionalni i svjetski državnici, te drugi važni gosti. Čemu svjedoče slike, male, ali bogate nekom toplinom, radnje u kojoj hadži Jabučar kuje sahane, ibrike i druge dragocjene suvenire.
Nekoliko metara dalje Ćiro se pozdravlja s roditeljima Armina Hodžića, sjajnog napadača mađarskog Videoton MOL-a i povratnika u reprezentaciju.
Dok otac i sin Ćiro i Miro šetaju ganjc pločicama, što ih je uradio Ibrahim Hadžibajrić, omiljeni starogradski načelnik, ispred radnji izlaze i gazde i mušterije. Kao da je Tito na čaršiji. Pred “Maršala” se moralo izači, a srce je vuklo travničkom “veziru” . Tog poslijepodneva među hiljadama slučajnih prolaznika, turista, ovdašnjih gazdi nismo primjetili Ćirinih vršnjaka. Oni su na mezarjima, po banjama, bolnicama… Iako bliže devedesetim nego osamdesetim godiinama, nekadašnji selektor BiH joś uvjek je bistra uma.
-Neka je ostao Prosinečki. Vidjet ćete, kad vam Ćiro vaš kaže, odvest će Robi Bosnu na Evropsko. Sjetit cete se vi šta je ovaj starac rekao. Mene moźda više ne bude. Da znate kako mi je lijepo šetati Čaršijom. Možda je ovo moj posljednji susret sa Sarajevom-kazao je sjetnim, pomalo umornim glasom Ćiro Blaźević. Koji je bordo dres nosio tamo šezdesetih kada je Asim Ferhatovic Hase bio najbolji igrač jugoslovenske lige. Bolji i od čuvenog Stjepana Bobeka. Baš ovih dana na društvenim mrežama gledamo kadrove dokumentarca o Hasetu, koji radi svestrani Muhamed Bikić, novinar Federalne televizije. Vjerujemo da će Ćiro biti jedan od glavnih gostiju na promociji “Haseta”. Očekujemo ga i na Tušnju na glavnoj poslastici, a u sklopu obilježavanja stotog rođendana Slobode. U petak je njegov Dinamo gost njegovoj Slobodi. Koja bi danas, da ga na Tušanj nije doveo Azmir Husić, igrala u Drugoj ligi Sjever, po Tojšićima, Mionici, Mramoru, Seoni…
Iako nismo čuli njegovo neizbježno “u najboljim sam godinama sine”, vjerujemo da će Ćiro još neki put prošetati od Ferhadije do Sebilja. Možda neće nekih od nas koji smo ga dočekivali… Vratit će se Valter…
(S.S./Sportske.ba)