Piše: Mladen BOŠNJAK
Štono riječ – jučer, ljubušku su rukometnu publiku oduševljavala i u stanje totalne egzaltacije dovodila vlastita djeca: Matej Hrstić, zbog čijih se skokova stjecao dojam da je krov dvorane prenizak, ubojiti strijelac, radiška topovnjača. David Mandić, čiji je kvalitet upoznao cijeli svijet, već sada najuniverzalniji igrač na tom istom svijetu, hardomiljsko šilo. Josip Šarac sa predispozicijama Zdravka Rađenovića i Veselina Vujovića zajedno, i lucidni vitinski vagabund Mario Pavlak.
Ta se generacija razasula, raspršila od Celja, preko Zagreba, do Živinica. Uglavnom, bez ikakve naknade, ili, kako volimo reći, odštete, bez javne zahvale, bez uzvraćanja. U svim tim slučajevima (osim Šarčevom) dostojanstvo RK Izviđača grubo je pogaženo, no to je, izgleda, najmanje važno, jer već odavno se u Gradsku dvoranu uvukao mazohistički sindrom samoponižavanja i rigidnog dodvoravanja.
Stiže nova generacija, kvalitetna, potentna, s velikom dozom urođenog talenta i prirodne predispozicioniranosti za rukometnu igru. I nju će progutati dežmekasti menadžeri i „viši interesi“, i nadolazeća generacija će „otići bez pozdrava“, a netko drugi će naplatiti njihov znoj.
Izviđač je posljednji na ljestvici SEHA lige. Jeli se „zaletio“ u ovo natjecanje, ili nije, neka procijeni klupsko vodstvo i sponzori. Javnost može zaključiti da su rezultati katastrofalni, da je ekipa sklepana zbrda- zdola, da škripi i u struci, da se klub polako uvodi u ono što Ljubušaci nikako ne mogu podnijeti – u prosječnost!
Umjesto spomenute četvorice igrača koji su činili bisernu nisku ljubuškog rukometa, danas se po gumenoj podlozi Gradske dvorane valjaju okruglasti Delić, vremešni Džono i onemoćali Mataga. Kome su oni pali na pamet, tko je za njih ustvrdio da su pojačanja, odgovoran je za rezultate. Jedino, ako nisu ciljano dovedeni za doigravanje s domaćim amaterima koji ih čekaju na kraju prvenstva.
Fenomenalni golman Matej Mandić i odlični Domagoj Alilović tek su kratkotrajna utjeha ljubuškoj publici jer je pitanje mjeseca kad će napustiti Gradsku dvoranu. Bez odštete, razumije se! Zato je rekonstrukcija kompletnog kluba, od uprave i ekipe, do struke jedini racionalni izlaz iz situacije koja nije kritična, ali je na dobrom putu da to postane.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.
