Pričom se selimo u Mostar. Paklene vrućine, hladna Neretva, lijepa Hercegovina, stadion “Pod bijelim Brijegom“ i naš sagovornik Slobodan Jakovljević koji je tu već osam godina i slobodno možemo reći domaći među Mostarcima.

Bila je 2015. godina kada je Slobodan Jakovoljević stigao u Premijer ligu BiH i kako je rekao za naš portal možda po jačini nije najbolja liga na Balkanu, po njegovom mišljenju tu smo iza Hrvatske i Srbije, ali da je najzanimljivija i liga sa najviše derbija to definitivno jeste.

Kao i svi i dječaci koji dolaze iz fudbalske porodice, tako su i blizanci Ivan i Slobodan odlučili da će upravo ovaj sport biti ono čime se žele baviti cijeli život.

“Prvi fudbalski koraci su bili ispred školskog dvorišta blizu moje kuće na Kosovu i Metohiji gdje živi moja porodica. To su te ratne godine, nismo imali organizovane treninge, više su to bili treninzi oko škole. Brat i ja smo 2004. godine napustili selo i otišli u Novi Sad gdje smo se školovali i započeli fudbalsku priču. Tražili smo se u tim godinama i nekako mogu reći da sam se u Radniku iz Bijeljine 2015. godine oformio kao pravi sportista i da me to gurnulo na staze uspjeha sa Radnikom i Zrinjskim” – rekao je Slobodan Jakovljević na početku razgovora za Meridiansport.

Kako je rekao za MeridianSportBH, Jakovljević nije ni sanjao da će jednog dana u svojoj karijeri osvojiti ovoliko trofeja.

“Na početku svojih prvih fudbalskih koraka nisam ni sanjao da ću osvojiti sve ove trofeje. Želja mi je bila da jednog dana igram prvu ligu, mislim na bilo koju, i zahvaljujem se Bogu na svemu što sam do sada uspio uraditi. Osvojio sam četiri titule i dva kupa sa Zrinjskim, jedan kup sa Radnikom iz Bijeljine i imam jedan trofej iz Srbije koji sam osvojio sa Radnikom iz Surdulice”.

Jakovljević se pridržava rečenice da lijepe i dobre stvari ne treba mijenjati i iz tih razloga ne krije reću što je produžio ugovor s klubom čiji je član već osam godina.

“Tu sam od 2016. godine i počastvovan sam što sam produžio ugovor sa Zrinjskim i to mi jako puno znači. Nije floskula kad kažem da je ovo moja druga kuća i tu se stvarno tako osjećam. Bilo je lijepih momenata i onih manje lijepih, ali u devedest posto su to oni lijepi momenti i zašto lijepe stvari ne produžiti. Smatram da je Zrinjski klub sa visokim ambicijama i što bih to mijenjao za novac. Imam klub sa pravim ambicijama i svi ovi trofeji su došli zbog našeg truda i rada. Smatram da će profesionalnog fudbalera ljudi pamtiti po onome šta je dao klubu jer novac dođe i prođe” – kazao je iskusni štoper.

Svaki igrač se posebno sjeća svoje prve utakmice, a trenutni fudbaler Zrinjskog nam je otkrio čega se on sjeća kada je u pitanju njegov debi za mostarski klub.

“Sjećam se tog dana, pakleno vrijeme u Mostaru mislim da je bilo 40 stepeni, a mi smo igrali protiv Legije. Rezultat je bio 1:1 i to je bila službena evropska utakmica, a ono što je zanimljivo jeste da je moja prva utakmica u Zrinjskom bila protiv mog bivšeg kluba, Radnika. Bila su to pomiješana osjećanja jer sam te godine došao iz Radnika kada smo osvojili Kup BiH i to je bila istorijska godina za klub iz Bijeljine. U tom trenutku je i moj brat blizanac igrao u Radniku, ali ja sam profesionalac i znam šta znači biti u drugom klubu. Izvan terena je bilo pristrasno, a na terenu je sve izgledalo i bilo jako profesionalno” – prisjetio se Jakovljević.

Fudbalski put je razdvojio braću Jakovljević, ali iskoristili smo priliku da Slobodana pitamo da nam ispriča neku njihovu anegdotu.

“Nemam neku anegdotu s njim dok smo igrali zajedno, ali evo dolazio je tu na stadion i puno puta su nas miješali. Ima i jedna anegdota tu u gradu, javlja mi se čovjek i kaže Slobo što mi se ne javljaš i ja ga pitam kad je to bilo i on kaže prije desetak dana i ja mu kažem da nisam to bio ja i da mi je tu bio brat blizanac. Igrali smo i prijateljsku i zvaničnu utakmicu jedan protiv drugog, bili su pomiješani osjećaji izvan terena ali na terenu je sve bilo sasvim profesionalno” – ispričao je on.

Nećemo pisati koliko je Jakovljević imao žutih i crvenih kartona, ali rado smo sa njim popričali o tome kako su se te stvari i brojke mijenjale kroz karijeru.

“Igram takvu poziciju i malo je nezahvalna. Svaki igrač koji ti pobjegne je rizik po gol. Trebalo mi je vremena da se priviknem na naš ritam u Mostaru i naše visoko postavljanje i vjerovatno je zbog toga dolazila ta moja grublja igra. Vjerovatno se to posljednje dvije, tri godine smanjilo, ali kažem svaki igrač u toku karijere dobije žuti karton, odnosno crveni” – kazao je štoper Zrinjskog.

U sezoni 2015/2016. Premijer liga BiH je brojila 16 klubova. Tada je donesena odluka da će se broj klubova smanjiti na 12 što je i po mišljenju Jakovljevića jedan jako dobar potez zbog kojeg je liga dobila na kvalitetu.

“Kada sam došao 2015. godine u Radnik, tada je bila reforma lige gdje je ispadalo šest klubova i onda je ostalo 12 klubova. Smatram da je situacija poslije toga iz godine u godinu sve bolja, svakako i dolaskom hibridnih terena, našim ulaskom u grupnu fazu Lige konferencija. Smatram da je, bez lažne skromnosti, BiH odmah poslije Hrvatske i Srbije po jačini. Ukoliko pričamo o broju derbija mislim da je Premijer liga BiH možda i najzanimljivija liga na Balkanu” – rekao je Jakovljević.

Kako je Slobodan Jakovljević i prethodno rekao puno je derbija, ali ipak oni hercegovački za njega imaju određenu težinu.

“Velež je naš gradski i možda naš najveći rival, ali ne smijemo zanemariti ni utakmice protiv Sarajeva, Željezničara, Borca, Širokog i Čelik iz Zenice kada je bio premijerligaš. Sve to nosi svoju određenu težinu, ali kada bih morao da biram to su Široki na Pecari i Velež u Vrapčićima iako imamo dosta uspjeha protiv njih tamo” – istakao je on.

Fudbaleri Zirnjskog su ispisali istoriju bh. fudbala plasiranjem u grupnu fazu Lige konferencija. Samim tim, imali su više utakmica od ostalih premijerligaša i kako kaže sam Jakovljević napravili su kiks tamo gdje nisu smjeli, što je na kraju rezultiralo drugim mjestom na tabeli i osvajanjem Kupa BiH.

“Bilo je dosta utakmica, jedna izuzetno teška sezona za nas kada uzmemo u obzir da smo igrali Ligu konferencija i da smo imali 17 utakmica više od ostalih premijerligaša. Osvojili smo Kup BiH, ali naravno da ostaje žal što nismo uspjeli osvojiti i titulu. Zrinjski je veliki klub i uvijek ima velike ambicije i ciljeve. Od 2016. godine pa sve do danas samo jednu godinu nismo igrali Evropu i mislim da možemo ponoviti prošlogodišnji uspjeh i plasirati se u grupnu fazu Lige konferencija” – kaže defanzivac Zrinjskog i dodaje:

“Možda je samo Željezničar bio iznenađenje u jednom trenutku u donjem dijelu tabele, sve ostale ekipe su bile tu gdje trebaju biti. Znali smo da ćemo se sa Borcem boriti za titulu, tu je bilo i Sarajevo koje je u jednom trenutku otpalo, Velež je igrao lijep fudbal, ali Borac je imao najmanje kikseve u odnosu na sve nas. Kulminirale su te evropske utakmice gdje smo imali 17 utakmica više u odnosu na ostale premijerligaše i kiksali smo u nekim utakmicama gdje nismo smjeli i Borac je to iskoristio. Osim njih i Sloga Meridian je pokazala jedno jako zajedništvo i domaćinstvo, kući ih je bilo jako teško dobiti. Namučili smo se i mi protiv njih, ali dobili smo ih zadnju utakmicu kući”.

Zahvalan je navijačima na svemu, a ono što je Jakovljević posebno izdvojio je nagrada “Filip Šunjić-Pipa“ koju je upravo dobio od pristalica ovog mostarskog kluba.

“Nedavno sam gledao i mislim da je to 246 utakmica koje sam odigrao za Zrinjski. Puno znači igrati ovdje i stvarno od prvog dana otkako sam u Mostaru imam lijep odnos sa navijačima. Hvala im na svemu što su mi pružili od prvog trofeja ‘Filip Šunjić-Pipa’ pa do svih momenata gdje su me ispratili aplauzom. Ne znam da li ću svojim igrama na terenu to ikad uspjeti da im vratim i nije to floskula da se ja njima dodvaram jer je to stvarno tako.

Jako puno znači kada znaš da tebi stoji neko iza leđa. Dešavalo se prije četiri godine kada ste bili i vi svjedok da se igralo u vrijeme korone bez publike i tada zapravo shvatiš da se fudbal igra zbog tih ljudi. Kad se ne čuje taj huk bude sve prazno i budemo samo profesionalci što meni iskreno ne odgovara” – rekao je Jakovljević.

Prokomentarisali smo odlaske i nove dolaske u klub, a ono što je svakako kristalno jasno jeste da će se stvari najbolje posložiti na pripremama koje mostarski klub već treću godinu zaredom obavlja u kampu “Sveti Martin“.

“Otišla je nekolicina igrača, došli su novi mlađi momci Posavec i Topić oni su tu sa nama četiri dana i mislim da će se na Svetom Martinu još bolje uklopiti i shvatiti ambicije kluba. Sveti Martin, pripreme su već tri godine tu, jako lijep kamp gdje imamo sve potrebne uslove za naše spremanje. Nadam se da ćemo ostvariti sve ciljeve kao i prošle godine. Neminovno je da smo svi više manje ostvarili naše dječačke snove, fudbaleri žive od utakmice do utakmice i nadam se da ćemo ostvariti sve što je zacrtano ispred nas za narednu sezonu” – dodaje on.

Jakovljević, Bilibija, Barišić- partneri na terenu i prijatelji van terena. Za naš portal Slobodan je istakao i koliko je zapravo važna činjenica što mostarski klub i igrači u njemu prave priču na “duže staze“.

“Dosta je igrača koje je prepoznalo priču Zrinjskog kao ja. Od Nemanje, Tičinovića, Zlomislić do nedavno, Čorluka, Magdić i sve su to igrači koji su prepoznali priču i imaju neki staž u klubu od tri, četiri godine. To je dobar staž kada pogledamo kako danas ljudi mijenjaju klubove, a što se tiče nekog mog ličnog odnosa izdvojio bih Barišića i Nemanju sa njima sam najbolji. Postali smo partneri u odbrani, to su ljudi s kojima provodim najviše vremena. Morate u svakoj ekipi imati kostur na koji ćete slagati ekipu i sve te pridošlice u ekipi koje dođu da ih prihvatite i da im djelima pokažete u kakav su klub došli i da oni to nastave prakticirati dalje. Smatram da mijenjanjem nečega brzo da se tako i brzo gube stvari” – kaže Jakovljević.

Pomenuo je dobrodošlicu novim igračima što je nama dalo povoda da ga pitamo da li se se on sjeća svog prvog dana u mostarskom klubu i ko ga je dočekao.

“Znam da sam doživio tako lijepu dobrodošlicu. Sjećam se Danijela Stojanovića, ja ulazim na kapije kluba i sjećam se njega kako me čeka. Osjetio sam dobrodošlicu od svih igrača i možda da izdvojim i Peru Stojkića našeg dugogodišnjeg kapitena jer je on reprezent nečega što je bilo dobro i što je dugo trajalo”.

Za sami kraj razgovora za Meridiansport, Jakovljević je otkrio u kojem klubu želi završiti svoju karijeru.

“Emocije me nose i pokušavam da nekako njima upravljam i valjda ljudi to prepoznaju i cijene. Sigurno da je neminovnost to da ja imam 35 godina i ja bih volio da svoju igračku karijeru završim na vrhunskom nivou u svom klub, u Zrinjskom. Ako se poklope naše ambicije i to da budem spreman da igram na nivou koji je potreban ovom klubu, ono što ja lično želim jeste da ovdje igram i narednih godina” – zaključio je Slobodan Jakovljević razgovor.