Kada on dođe svi to znaju u Sarajevu. Nema mobitela, isključi se s društvenih mreža, a svima je dostupan.
“Doš'o Čobo. Hajd kod Fike u “Capucino”, zove prijatelj Šeha s Grbavice.
Kolega Muhamed Bikić mu ugovara televizijske nastupe, a Denis Zeba ekskluzivne restorane. Kod Seje Brajlovića prvo, pa dalje…
Tako je svaki put kada preko Atlantika doleti Slobodan Janjuš. Legendarni “Čobo”.
S dugogodišnjim frendom Ikom, sportskom rajom sjedi, gleda u nebodere i svoj stan. Emocije naviru. Priča se o svemu i svačemu. O ženama i nogometu najviše.
Kad pomene Ivicu Osima, Envera Marića, Duška Bajevića, Milana Ribara, on učini blagi naklon. Svima je jasno da je to u znak poštovanja.
I tako priča ide od Čole, sarajevskog mu komšije, kratko i rivala u Želji, do epizode u Pirotu i druženju s Ratkom Svilarom, kolega Emir Delić na liniji ima “Princa s Neretve”… Potom je na vezi Džemal Hadžiabdić, popularni “Čorba”, čuveni bek i trener sa zavidnom reputacijom. Kandidat je za selektora BiH.
“Hadžiabdić bi bio odlično rješnje za selektora, ako već Bajević neće”- ne krije Janjuš kojeg bi kandidata podržao.
Priča teče od bivših selektora do aktuelnog.
“Pratim ja sve oko reprezentacije. Znam da je Ćiro Blažević digao s poda reprezentaciju i napravio bum. Imao je tešku grupu, a izborio je baraž. Ćiro je mangup, gospodin, trenerčina. Zna s rajom, s medijima, autoritet je… Pape? Slušaj “may frend”, Pape je odveo BiH u Brazil! I to je kraj. Nema priče! Ko je to još uradio? Niko! Pitanje kada ćemo ponovo.
Slab je na Mešu Baždarevića, prijatelja, saigrača s Grbavice. Slab, ali pravičan.
“-Meša je sigurno želio najbolje. I radio je najbolje, ali nije došao ni do baraža. Kad nema rezultata, zna se ko je kriv. Nema tu puno priče. Selektor plaća ceh, a ne mora biti sve do njega.
Jednom “Zmaju” skida kapu.
“Edin Džeko je naša lična karta u svijetu. Za Džeku svi znaju u svijetu, a za Bosnu ne. To je tako. Momak je za deset u svakom pogledu. Neka ga služi zdravlje i da još dugo dugo traje.
Čobo je nudio besplatno svoje trenerske usluge bivšim selektorima, ali nije bilo sluha. Zato i ne čudi što je kroz A tim u reprezentaciji prodefiliralo dvadesetak golmana. Omerović, Dedić, Pejković, Mujčinović, Tolja, Hasagić, Gušo, Piplica, Bećirović, neki su od njih. Begovića hvali i savjetuje.
“Bega je markantan, miran golman i pristojan momak. Da nema kvalitet zar bi toliko dugo ostao u Engleskoj. Međutim, ako bi popravio neke finese mogao bi biti svjetski golman. On je linijski golman i kada se baca igraču u šut, ne smije to raditi nogama već tijelom. Izlaskom s gola…
Kako bi to demonstrirao Janjuš je ustao sa stola.
“Ika druže, pomjeri se molim te… Vidi sad mene! Ako napravim stav s raširenim nogama ja sam se predao. Nemoćan sam. Mogu li napraviti sprint iz tog položaja? Ne mogu! Ako skupim noge, izađem s linije metar dva, već sam smanjio gol i u sekundi bacanjem naprijed mogu spriječiti šut. Golman mora biti kao mačka. Kad se intervencijom odbije lopta nakon šuta to je pola gola. Mora se refleksno reagirati i uhvatiti lopta.., objašnjavao je Janjuš, i nesvjesno privukao pažnju Amera Jerlagića, Amira Zukića, bh političara, koji su sjedili za susjednim, ali za odvojenim stolovima.
“Čobu” politika nikad nije zanimala.
“Bosna je najljepša zemlja. Ovakve ljepote nema nigdje, kad vam “Čobo” vaš kaže.
Ponosan je na svoje frendove s fejzbuka, na Adu Smajlovića, na Rizu, Mendija, Ducu Simića, Junuza, na broje prijatelje “Od Triglava do Đevđelije”…
Lice mu dobije posebnu, veselu boju kada priča o ženi svog života Suzan, o kćerki… Sretnim ga čini što je i danas popularan u svojoj raji. Novinarima je posebno zahvalan sagovornik. Nema cenzure i nedodirljivih tema, istina, osim politike.
Svaka priča o golmanima počinje i završava s Enverom Marićem.
“Mara je bio nešto posebno!
Društvo za stolom dodaje..
“Mara, pa ostali.., a on ispravlja “krivi navod”…
“Marić, Čobo, pa ostali!
Pričao je o golmanu Srbije Vladimiru Stojkoviću, za kojeg i nema previše komplimenata. Hvali Slovence, čestita Slavoljubu Muslinu i njegovim “Orlovima” na plasmanu u Rusiju. Vjeruje da će uspjeti i Hrvatska. Uvjeren je da će se pojaviti novi Sušić, koji će ponoviti Papetov uspjeh.
Kada se u “Capucinu” pojavila njegova šarmantna Suzan, bio je to znak da nogomet zamijenimo relaksirajućim temama.
“Čola nikad ne bi bio ovakav pjevač da nije bilo mene. Kako zašto? Pa, on je htio biti golman. A bio je talentiran i uporan. Kad je vidio “mačku” ostavio je rukavice i postao jedan od najboljih pjevača svih vremena..- podsjetio je Slobodan Janjuš, koji će na kampu bh nada u Americi biti specijalni gost Murata Alibašića, Namika Alimajstorovića, Nedima Runde, Danijela Pavlovića. U “dream teamu” bit će i Muhamed Fazlagić, Fazla čuveni kantautor, sportski radnik, trener i nekadašnji veliki talent, kao i Semjon Milošević i Nenad Vidaković, prijratni i poslijeratni prvotimci Sarajeva. S njima će biti i kolega Muhamed Bikić, publicista i tv voditelj.