Jasmina Kavazović je 25-godišnja diplomirana profesorica sporta iz Jablanice koja se redovno bavi trail trčanjem, ali i mnogim drugim sportskim aktivnostima. Smatra kako bi se svi trebali baviti trčanjem, te priča o tome kako joj je trail trčanje promijenilo život.
Kavazović se trčanjem bavi od srednje škole, kada je pored rukometa željela još neki vid treninga te je izlazila na ulice da trči ne razmišljajući o tome kako će se nekada u skorijoj budućnosti takmičiti s nekim, a pogotovo ne planirajući da će to biti uz brdo.
Jasmina 2016. upisuje fakultet, trči prvi polumaraton, a samo godinu dana nakon toga i puni maraton. Diplomirala je na Fakultetu sporta i zdravlja u Mostaru, ali se namjerava nastaviti obrazovati u tom smjeru. Međutim, pravu ljubav upoznaje 2018. godine kada se susreće sa trail trčanjem.
Trail trčanje podrazumijeva trčanje po brdima i planinama, uređenim i neuređenim stazama, sa usponima, silascima, šumom, kamenom i svim ostalim što planina nudi. U Bosni i Hercegovini trail trčanje , kako vrijeme prolazi, postaje sve popularnije. Važno je istaknuti da trail trkači redovno odlaze na Čvrsnicu, Bjelašnicu, Jahorinu, Skakavac, Kozaru, kao i utrke Hajdučki trail i Mostar Challenge.
Dosadašnji uspjesi
Jedan od većih uspjeha bio je nastup u Istri, na utrci “100 miles of Istria”, gdje sam trčala utrku 110km i preko 4000 mnv. To je bilo moje prvo iskustvo sa takvim formatom utrke, i tek danima i mjesecima poslije su dolazile stvari koje sam zapravo tu proživjela, start je bio u 22h naveče, što je neopisiv osjećaj provesti noć u šumi, a uz to nas je iznenadio snijeg i mećava…Te još milion detalja koje nosi tih 18h koliko je meni trebalo da završim tu avanturu. Također, moram spomenuti Svjetsko prvenstvo u Portugalu prošle godine gdje sam nastupila zajedno sa ostalim najboljim trkačima BiH noseći boje naše zastave. Jedno predivno iskustvo trčati rame uz rame sa najboljima svijeta. Te državno prvenstvo održano na utrci Skakavac Trail u septembru, po prvi put u BiH, gdje sam postala prva državna prvakinja u trail trčanju.
Trenutno radim kao trener u Školi trčanja Sanus Motus. Od prvog dana priče i osnivanja ove škole sam tu. Pratim nevjerovatan napredak te skupine ljudi koja konstantno raste. Pored toga, moram spomenuti da je nevjerovatno kako se dobri ljudi skupljaju tu. Ako nikada niste vidjeli mnogo dobrote i veselja na jednom mjestu, definitivno morate doći na jedan naš trening.
Planovi u nastavku sezone.
Korona je malo poremetila planove, srećom ne previše. Bila sam pred kraj priprema za utrku u Sloveniji koja je odgođena. Naredno što me čeka je državno prvenstvo koje će se ponovo održati u Sarajevu, na utrci Skakavac Trail u seprembru. Prošle godine je utrka bila sa 45km i oko 2000mnv, a sada nas već čeka dobrih 77km i preko 3500mnv, što je već jedna nova dimenzija, obzirom da bih trebala da branim svoju titulu. Trenutnom formom sam i više nego zadovoljna, u dogovoru sa svojim trenerom poslije otkazivanja utrke koja je trebala biti u maju, napravili smo malu pauzu i već mjesec dana smo u pripremama za septembar i državno prvenstvo. Iskreno, mislim da sam trenutno u najboljoj formi do sada.
Da li su građani BiH dovoljno fizički aktivni.
-Definitivno ne. Istina je da sve više ljudi viđamo i po fitness centrima i na otvorenim prostorima, ali mislim da je to jedan mali broj obzirom na ono što bi trebao biti. Ljudi pomalo postaju svjesniji važnosti kretanja i bilo kakve aktivnosti što mi je izuzetno drago, te se nadam da će se ova krivulja koja je blago krenula ka gore ubrzati i rasti samo više i više. Mislim da ljudi moraju preispitati sebe i donijeti odluku sami u svojoj glavi oko svih stvari, tako i oko nekog oblika rekreacije. Slažem se da je jako teško krenuti, ali s druge strane vam tvrdim da je to tako jednostavan i lagan korak. Dakle, bitno je samo odlučiti, već ste napravili pola, ostalo ide samo. Probajte, sigurna sam da ćete se oduševiti. Niko se nije pokajao. Imamo i idealne uslove, bilo je divno gdje god sam išla vani da se takmičim, ali oni nikad neće imati ono što mi imamo, Čvrsnica, Prenj, Bjelašnica, Jahorina i druge naše planine. Naši ljudi su polako počeli cijeniti ono što imamo i sigurna sam da će u narednim godinama biti sve više trail trkača kod nas.
(Enver Nimanović/Sportske.ba)
