PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Jedan je talijanski komentator podvukao da su reprezentativci Bosne i Hercegovine tipični Zlavi (Slavi, Slaveni), da u jednom trenutku imaju sve, i rezultat i igru, da kontroliraju utakmicu, da je konačni ishod u njihovim rukama (nogama)… I onda – potop! Sva se prednost otkotrlja niz vododerinu, samopouzdanje izblijedi, koncentracija se negdje izgubi, i sve ode niz provaliju. I naposljetku zazivljemo kosmičku nepravdu. Kao izgovor.
I, u pravu je komentator. Na početku mjeseca imali smo sve: raspoloženje, optimizam, racionalna razmišljanja i dobru podlogu za ispunjenje navijačkih očekivanja. Tri boda su bila „za muku“, četiri sasvim realna opcija, a šest – ne nužno, ali ipak moguće. Ostali smo na nuli! Zašto? Odgovorio je komentator: jer smo tipični Zlavi!
Robert Prosinečki samo je jedan u nizu velikana – žrtava obijesti ovdašnje sportske javnosti, „stručne kritike“ i novinarskog onaničarstva. Sjećam se, još Sušić nije čestito ni sjeo na stolicu u press dvorani, jedan ga je golobradi junoša (očito instruiran) zaletio: Hoćete li dati ostavku?! Jedan je zenički kolega razapinjao Baždarevića nakon „nule“ protiv Grčke. Ustvrdio je, naime, da selektor više pažnje poklanja nacionalnom balansu u ekipi, nego kvaliteti. Aludirajući na nastup Mate Jajala.
I Prosinečki će dobiti svoju porciju. Zasluženu ili ne, svejedno. I on će spas vlastite pozicije, izgleda, tražiti u paklu baraža, kao i mnogi prethodnici. Jeli nam to sudbina, taj baraž, jesmo li se pomaknuli stepenicu više, možemo li bez prokletstva vječnog doigravanja? Možemo, pokazali smo to kada smo direktno odletjeli u Brazil. Međutim, umjesto dodatnog učvršćivanja pozicije među ozbiljnim svjetskim reprezentacijama, mi smo započeli demontažu jednog prilično podmazanog stroja, počeli smo uspjeh doživljavati kao Domaklov mač, počeli smo dijeliti svakom ono što mu pripada: Igračima unosne ugovore, Sušiću blato i kaljužu za valjanje, navijačima šarene laže, Savezu novce i slavu.
Trenutni selektor je na rubu žileta. Samo jedan mig, i – zbogom! Poraz od Finaca teško je oprostiv. Druga je stvar ima li taj poraz ikakve poveznice s porazima od Cipra koji su odredili sudbinu i Sušića i Baždarevića. Kada su ih neki igrači „prodali“. Jeli Finska, ustvari, Cipar Roberta Prosinečkog, znat ćemo uskoro.
Ako bismo se bavili prognozama, rekli bismo: Jeste!
Jer, kaže talijanski komentator, Zlavi su čudna rasa: sve bi odjednom, sve na brzinu, „na buku“, a kad to dobiju, onda „rahatluku nigdje kraja nema“, nastupi iracionalna egzaltacija, nekontrolirano oduševljenje, i sve završi u nevjerici poraza i potopa, u sivilu naše svakodnevnice.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.