Piše: Mladen BOŠNJAK
Prije nekoliko dana u ugodnom ambijentu jedne sarajevske kafane „dobro obaviješteni krugovi“, nogometni sveznadari, uvjeravali su me, i donekle uvjerili, da je, što se selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine – sve „završeno“! Forma se, dakako, mora zadovoljiti, razgovori sa svim kandidatima obaviti, ali Amar je selektor, nema nikakve sumnje. I to je, da se razumijemo, najbolji izbor u ovom trenutku.
Taj sažetak razgovora nosim poslije sarajevske rasprave o selektoru u kojoj, „moji“ kandidati Kodro i Prosinečki nisu imali ama baš nikakvih izgleda.
I onda čujem da je Kodro ostao na „li-la“, ni tamo, ni amo, nedorečen, nesiguran… Međutim, druga je stvar posrijedi. Informacije koje sam ja dobio u kafani na Grbavici, vjerojatno je dobio i Kodro. Nije ni on sjedio skrštenih ruku i čekao. I ne želi se preveć blamirati. Ne želi ulaziti u klinč u unaprijed izgubljenom meču. Također, ne želi zalupiti vrata Nogometnog savez BiH. Jer, postoji posve realna mogućnost da će se selektori mijenjati poslije svakog kvalifikacijskog neuspjeha. Vidljivo je, nakon protekla dva kiksa jako smo se unervozili.
Uskoro će trideset godina kako je Meho Kodro napustio „ove prostore“, kako se odvikao naših podvala, prijevara i licemjerja. Zato je i razumljiva njegova neodređenost kada je u pitanju kandidatura za selektora. Dvaput se žestoko opekao, dvaput je veoma neuspješno ušao u avanturu sa bosanskohercegovačkim nogometom. S reprezentacijom i sa Sarajevom. Stoga mu je bolje mirovati i uživati u sigurnosti švicarskih pejzaža nego se lomatati s našim pametnjakovićima, kompleksašima i uhljebima.
No, nebi bilo dobro poigravati se s Prosinečkim. Čovjek je tri godine bio selektor Azerbejdžana – prema ocjenama ljudi iz tamošnjeg saveza, tri uspješne godine – imao je godišnju plaću 900. 000 dolara, mondenu vilu, fantastične uvjete za rad, stopostotno povjerenje ljudi iz saveza, publike, javnosti… Ako je sarajevska čaršija dobro informirana, a vjerovati je da jest, ako je Amar Osim već zasjeo na klupu reprezentacije, onda u Zagreb ne treba ni ići na razgovor, ne treba gubiti ionako klimav i upitan ugled u nogometnom svijetu.
Za novce koje je imao Mehmed Baždarević (zanimljivo, on još uvijek „ima želje i volje da nastavi raditi“, kao da je radio u nekoj od federalnih agencija, gdje samo dolaziš na radno mjesto i čekaš penziju) radit će samo domaći trener, samo Amar Osim. A, ako je NSBiH spreman žešće odriješiti kesu, u što sumnjam, onda bi „Žuti“ bio dobro rješenje. Ili Štimac. Ne znam koji su to novci, i koja je to situacija da se Vaha smiluje i počne razmišljati o klupi rođene zemlje. Ili – pustih li snova – Duško Bajević!
Ponavljam, to u slučaju „plivanja u parama“. A u stvarnosti, prihvaćam uvjeravanja iz grbavičke kafane i slažem se s njima.
