Piše: Senad Kreso
Poslije 4 utakmice u takmičenju na koje se skoro svi žale i ne pridaju veliku važnost zvanom Liga nacija, ostvarili smo planirano tj. trenutno smo prvo mjesto. U septembru još dvije ne baš lagane utakmice sa Crnom Gorom kući i gostovanje u Rumuniji.
Ova pobjeda protiv za nas neugodnih Finaca došla je u pravi čas i podigla je samopouzdanje i bar za sada umanjila pritisak na selektora i koliko toliko nazire se pozitivna atmosfera u i oko reprezentacije.
Pored dobrih rezultata i trenutno prvog mjesta u grupi interesantno je i saznanje šta smo to profitirali poslije ove 4 utakmice (napokon vizija tima, novi mađi, a perspektivni igrači, stariji igrači, mix iskusni – neiskusni itd).
Selektor Petev je koristio 24 igrača u ova četiri meča. Pretpostaviti je da će to ubuduće biti igrači na koje će se ozbiljno računati. Vjerovatno TO je TO na šta možemo računati i u septembru a i dalje. Nadati se da će se pojaviti još koji perspektivan mladi igrač jer nam je to itekako potrebno.
Da li je selektor osim što je mislio na svoj uzdrman status (što je normalno) ostvario zadato? Pored rezultata koji je dobar ali i ne manje važno, stvaranje nove generacije A tima, tačnije priprema ekipe za sljedeće kvalifikacije za EP. Ako na čas zanemarimo trenutne dobre rezultate (zadnjih 15 dana) a ne želeći biti malo sumnjičavi pa se upitati – Je li nakon dužeg vremena naša reprezentacija na pravom putu, putu oporavka i obnove?
Evo nekoliko zapažanja i činjenica koja bi mogla pomoći u davanju odgovora na ovo pitanje.
# Rezultatski se postiglo ono što je traženo od selektora (bar do septembra), a to je prvo mjesto u grupi a sa tim Petev se učvrstio na selektorskoj stolici.
# Džeko (37) je i dalje napadač broj jedan i trebaće nam još uvijek.
# Šta poslije Džeke tj. da li se dalo dovoljno minutaže potencijalnim nasljednicima Džeke (Prevljak 81 minutu, Demirović 12 minuta, Menalo 168 min u preko raspoloživih 360 minuta), mislim da nije. Bilbiju ne spominjem namjerno jer mi je muka od odnosa prema njemu.
# Pjanić (32) se vraća i to je dobro za naš tim. Nadati se da će biti još bolji pogotovo ako nađe klub gdje će igrati.
# Veliku slabost pokazala je naša zadnja linija, posebno dva stopera, Ahmedhodžić i Hadzikadunić koji su nekoliko puta imali veoma loše reakcije tokom utakmica a posebno na zadnjoj utakmici. Od 4 stopera Hadzikadunić (24), Ahmedhodzić (23), Miličević (29), Saničanin (27) nijedan nije pokazao viši kvalitet koji nam je potreban da imamo čvrstu i stabilnu odbranu. Nešto zbog mladosti (?), neiskustva a i potrebnog kvaliteta za reprezentativni nivo.
# Kolašinac (čije htijenje je neupitno) na svakoj utakmici pokazuje i dokazuje da je profil igrača koji više misli o ofanzivi a što se tiče defanzive to mu je u drugom planu. Jasnije rečeno nije lijevi bek ili lijevi bočni za ozbiljnu i odgovornu igru u zadnoj liniji od 4 odbranbena igrača. U postavci 3-5-2 to i prolazi. Tako je bilo u Arsenalu i Marseju.
# Da li je šteta “trošiti” Stevanovića (32) na desnom beku? Iako on to odigra odgovorno ali sa kakvom koncentracijom učestvuje u organizaciji i završnici napada poslije napora u izvršavanju pripadajući mu defanzivnih zadataka.
# U kojoj smo fazi smjene generacije? To je još uvijek malo nejasno.
Na zadnjem rosteru od 30 igrača imamo:
17 igrača je starosti između 29 i 37 godina
9 igrača je starosti između 24 i 28 godina
4 igrača do 23 godine
# Jedan “nevidljiv” detalj egzistira u našem rosteru i koji sigurno utječe na kvalitet našeg A tima. Imamo pozvane igrače u “finim” godinama sa nedovoljnim reprezentativnim iskustvom zbog malog broja nastupa za A tim. Npr. Mateo Sušic (31 g. 10 nastupa), Sanjin Prcić (29 g. 14 nastupa), Bilbija (32 g. 1 nastup), Miličević (29 g. 3 nastupa), Kovačević ( 29 g. 10 nastupa).
Prosjek godina naših igrača protiv Finske je bio 29,2 godine.
Početnih 11 protiv Finske – prosjek igranja za A tim je 41 utakmica, a ako izuzmemo Džeku i Pjanića prosjek je 25 utakmica. Fali nam tog iskustva igranja za reprezentaciju i zato je bitno davanje šansi mladim igračima koji će kada napune 30 godina imati bar 50 reprezentativnih utakmica, a ne samo 10.
Da li smo na dobrom putu i da li ćemo “predigru’ zvana Liga nacija dobro iskoristiti, vidjećemo ubrzo.
Nadati se da ćemo imati u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo respektivnu ekipu za koju ćemo SVI navijati.
