Među imenima iz vrha liste strijelaca aktuelne sezone Premijer lige BiH, gdje su sve sami iskusni ofanzivci, bivši i sadašnji bh. reprezentativci, Nemanja Bilbija, Benjamin Tatar, Goran Zakarić, ali i napadač Veleža Fejsal Mulić, jedan se igrač posebno ističe – mladi 21-godišnji napadač Borca i U21 reprezentativac BiH Jovo Lukić, koji je na sebe skrenuo pažnju odličnim partijama ove sezone.
Ovaj talentovani igrač napravio je ogroman napredak u podsljednjih godinu dana, a dolaskom u redove FK Borac uradio je odličan potez jer svo znanje i iskustvo stečeno u redovima dobojske Sloge, Zvijezde Gradačac, te Krupe sada je iskoristio u dresu Borca u kojem je trenutno na sedam golova, jednim manje od vodećih Bilbije i Tatara.
I najveći fudbalski laik može lako zaključiti da je pred Lukićem, ako ga posluži zdravlje i ako u bliskoj budućnosti bude pametno birao novu sredinu, velika karijera jer odavno se u našoj ligi nije pojavio fudbaler koji sa svojih 190 centimetara visine posjeduje takvu brzinu i fizičku snagu kojom doslovno rastura protivničke odbrane, kako u skoku tako i na zemlji. Snažan na lopti i s dobrim osjećajem za prostor, Lukić predstavlja modernog napadača koji je izuzetno eksplozivan kada krene prema protivničkom golu.
Odličan odnos s trenerima
U posljednjem odigranom ligaškom kolu Borac je poražen na gostovanju u Mostaru od Zrinjskog rezultatom 2:1, a strijelac jedinog gola za goste bio je upravo Lukić.
U razgovoru za Sportske Lukić govori o svojoj odličnoj formi, motivaciji koju pronalazi u ovim teškim korona vremenima koja su se itekako odrazila i na fudbal, zatim o Borcu i Premijer ligi, reprezentativnim ambicijama, ali i o ocu Mitru, treneru koji je dobro poznat bh fudbalskoj javnosti, a koji mu je bio velika podrška u životu i karijeri.
Lukić kaže kako je svjestan da je korona virusa otežao svima posao pa tako i fudbalerima koji imaju zgusnut raspored i sve su više izloženi povredama, ali ne želi da misli previše na to nego je potpuno fokusiran na treninge i utakmice.
– Mislim da je najvažnije “namjestiti” glavu, jer ja smatram da umor prvo dolazi iz glave, pa onda na red dolazi sve ostalo, kaže napadač Borca koji ističe kako mu motiva za igru nikad ne nedostaje.
– Najvažnije je pronaći motiv za sve, a to je u mom slučaju moja buduća supruga i porodica za koje se najviše borim. I moj otac je cijeli svoj zivot proveo u fudbalu. Dosta je vremena proveo igrajući, ali i kao trener, tako da sam ja uz njega od malih nogu zavolio da ganjam loptu. Čak mi je i bio dvije godine trener, što nije bilo lako. Svi misle da je lako kada imaš rođenog oca za trenera, ali to nije ni blizu. Moraš sve duplo više i bolje da radiš i da se dokazuješ kako bi svima pokazao da zaslužujes priliku za igru, a ne da je na drugi način namješteno. Često mi je davao dobre savjete i kritike, koje sam pokušavao da usvojim i nadam se da jesam, barem većinu, priča nam Jovo.
Kaže kako se često čuje sa ocem koji je trenutno trener Borca iz Šamca.
– Redovno se čujemo i sada kada sam ja u Borcu iz Banja Luke, a on u Borcu iz Šamca. Uvijek može da se čuje i nauči nešto novo od ljudi koji su svoj život posvetili fudbalu. A isto moram spomenuti trenera koji mi je najviše pokazao i koji mi je kao drugi otac, a to je Zoran Marić. On mi je neke stvari detaljno objasnio. Kad mi je glava bila u haosu i kada sam u jednom trenutku pomislio da li je fudbal uopšte za mene, on je bio tu da me vrati na pravi put i na tom sam mu više nego zahvalan. S njim sam radio individualno, na kretanju i na završnici. To mi je tek poslije postalo jasnije, ali naravno za sve je potrebno vrijeme, govori Lukić.
Kaže kako ima odlične odnose sa trenerom Borca Vladom Jagodićem, te da se odlično razumiju, što se vidi i na terenu.
– Jagodić je trener koji daje šansu mladim igračima. Na početku me nije išlo, ali i on je bio strpljiv i mislim da sam opravdao njegovo povjerenje. Kao što bi svaki trener od centarfora tražio tako i on od mene očekuje samo da zabijam i asistiram, i da zadržim loptu kod sebe što više puta tokom utakmice, nema tu mnogo izmišljanja.
Iako se nismo plasirali na Euro, U21 tim naše zemlje nije razočarao u kvalifikacijama, zauzeli smo treće mjesto u snažnoj grupi, a u posljednjem kolu smo pobijedili Belgiju na Koševu s 3:2.
Lukić smatra da se za budućnost navijači BiH ne trebaju brinuti.
– Mislim da je mlada reprezentacija imala sjajnu generaciju, ostaje žal što se nismo uspjeli plasirati na Euro, ali šta je tu je. Uvijek smo pružali maksimum za svoju zemlju, samo šteta što nismo imali malo više sreće, kaže Lukić, te ne krije želju da zaigra za A tim jednog dana.
– Kao i svaki igrač naravno da bih i ja volio da zaigram za A selekciju. Na meni je da radim i da podignem nivo igre na još veći i da zaslužim poziv. Naši mladi reprezentativci Demirović i Danilović su pokazali najbolje da se rad isplati i samo treba biti strpljiv, podsjetio je igrač Borca.
Ponuda ima, ali..
Banjalučani ove sezone imaju “samo” jedan problem – kod kuće pobjeđuju sve (7-0-0), dok u gostima to ide mnogo teže (2-0-6).
– Stvarno ne znam šta nam se dešava. Kući igramo fenomenalno, a na strani totalno druga priča. Volio bih i ja kao i svi da znam šta je razlog tome, onda bi riješili zajedno taj problem i ne bi se mučili toliko u gostima, iskren je Jovo.
Ako nastavi napredovati ovim tempom, jasno je da će Borac i Premijer liga BiH vrlo brzo postati Lukićeva odskočna daska za nešto više, jer interesovanja inostranih menadžera za njegove usluge ne manjka.
– Borac je veliki klub i ima velike ambicije. Ja sam tu doveden da dam svoj doprinos u ostvarivanju ciljeva. Uz Borac i samu ekipu sam i ja uspio da napredujem i mislim da je pun pogodak što sam prešao u redove crveno-plavih. Ponuda ima, ali još ne bih da pričam ništa o tome dok se ne bude znalo u detalje, da ne bude na kraju samo prazna priča.
– Gdje se vidim? Pa iskreno, i kad bih mogao birati između više ponuda ne znam koji klub bih izabrao, samo mogu reći da bih volio da odem vani i da se oprobam u malo jačoj ligi, a ne da se zaletim i da me nema poslije na fudbalskoj mapi, zaključio je Jovo Lukić za Sportske.ba.
M. K. (Sportske.ba)
