Piše: Emir Delić (Al Jazeera Balkans)
Basilica di Superga je dvorac sagrađen kod Torina, blizu kojeg se nalazi spomenik tragično poginulim nogometašima u avionskoj nesreći 1949. godine. Pri povratku s gostovanja u Portugalu avion s igračima Torina zbog guste magle nije mogao sletjeti na aerodrome. Kružio je iznad grada, a onda se zabio u vrh brda. Bio je to nesretan kraj jedne sjajne generacije nogometaša.
Poginuo je 31 putnik, od kojih je 18 igrača. Torino, koji je tada bio trostruki uzastopni osvajač Serie A s 10 reprezentativaca, nikad se nije oporavio, iako je osvojio još jedan naslov 1976.
Podno Superge ostao je samo jedan “pravi” klub koji će kasnije zavladati Italijom. Torino je otišao u historiju, a Juventus se vinuo u nebo.
Decenijama su crno-bijeli dres oblačili neki od najvećih evropskih asova. Sivori, Bettega, Platini, Bonjek, Baggio, Zidane, Hanry, Nedved, Ibrahimović, Trezeguet, Jugović, Del Piero, Hanry, Pirlo… samo su neke iz kolekcije vedeta Juvea za kojima samo u Italiji uzdiše više od deset miliona navijača. Toliko nemaju Inter i Milan zajedno.
Od ove sezone u Juventusovoj majici, na veleljepnom stadionu otvorenom prije šest godina, igra nova zvijezda, Bosanac Miralem Pjanić.
Euforija među navijačima
Kada se saznalo da će reprezentativac BiH pohoditi prostorije kluba u torinskoj ulici Galileo Ferraris, koja je dobila ime po slavnom italijanskom fizičaru koji je 1885. godine otkrio pokretno magnetno polje, nastala je euforija među navijačima.
Klub koji je osnovan 1. novembra 1897. kroz 119 godina egzistiranja postao je uvjerljivo najtrofejniji italijanski nogometni kolektiv s rekordne 33 titule prvaka Italije, 12 kupova, dvije Lige prvaka i mnoštvo trofeja koji ih svrstavaju u red najvećih na Starom kontinentu.
Zašto su kupili Miralema Pjanića? Od njega se s pravom tek očekuju najbolje nogometne godine. S 26 je postao etabliran igrač u evropskim okvirima. Zapravo, malo je uopće fantazista kao što je on. U njegovoj magiji uživali su navijači Rome proteklih pet sezona.
Junior među seniorima
Do savršenstva dovedeni potezi s obje noge, maestralni driblinzi, lopte koje imaju oči, a tek slobodnjaci… Njegovo ubojito oružje je perfektan šut iz koljena precizan, odmjeren, po pravilu završava u rašljama i neuhvatljiv je za najbolje svjetske golmane. Čak i za njegovog novog saigrača Gigija Buffona koji sada može odahnuti.
Kada se kao 17-godišnjak prvi put pojavio na francuskim terenima, Pjanić je brzo pokazao da mu je nebo granica. Kao junior među seniorima, u Metzu je tada igrao s Pape Malickom Diopom iz Senegala i Jeffom Strasserom iz Luksemburga koji su bili dvostruko stariji od njega.
Trener Metza Francis De Taddeo povjerio je tinejdžeru ključeve svoga tima, a Miralem se sjajno snalazio. Priznat ćete da je rijetkost u najjačim ligama Evrope dati dječaku da “vadi kestenje iz vatre”.
“Da budem iskren, ne gledam u njemu dječaka od 17 godina, već igrača koji se ravnopravno nosi sa starijim i iskusnijim konkurentima”, govorio je tada De Taddeo, dodajući: “Možda bih ga nekada mogao poštedjeti, jer mu je ovo tek prva prvoligaška sezona, ali on me svaki puta demantuje na terenu.”
Porodica Pjanić napustila je Bosnu i Hercegovinu sredinom 1991. godine. Miralemov otac Fahrudin bio je dobar igrač. Nosio je dres zvorničke Drine. Po dolasku u novu državu morao se brinuti o porodici, pa je nogomet zapostavio. Mali Miralem se već s četiri godine počeo interesovati za nogomet.
“Lopta je uvijek bila moj najbolji prijatelj. Sjećam se da sam spavao s loptom, a nosio bih je i u školu”, s ushićenjem priča i priznaje da se ništa nije promijenilo ni kada je odrastao.
“Kad sam potpisao za prvi tim Metz, kad dođem kući, dok sjedim u fotelji, lopta mi je stalno bila u nogama.”
Školi se nije posvetio, iako je bio dobar đak, jer i on i svi oko njega znali su da će mu put u svijet otvoriti lopta, a ne knjiga.
U borbi za Pjanićevu naklonost, prije nego što je otišao u obližnji Metz, učestvovali su PSV Eindhoven, Kaiserslautern i Borussia Monchengladbach.
Hasan veza s Bayernom
“U Kaiserslautern me pozvao legendarni Olaf Marschall. Pokazali su mi stadion, ponudili sjajne uvjete, ali nisam pristao. Slično je bilo i u PSV-u. Odlučio sam se za Metz iz jednog prostog razloga što sam bio blizu roditelja. Luksemburg je udaljen svega 50 kilometara od Metza.”
S klubom je tada potpisao petogodišnji ugovor, ali je bilo jasno da se neće toliko zadržati.
S prvim utakmicama za Metz u Ligue 1 pojavio se interes velikih klubova iz Evrope. Svako malo vremena, dolazili su signali od skauta Real Madrida, Liverpoola, Milana, Schalkea 04.
I tada, kao i sada, Bayern je bio jedan od klubova koji su ga željeli. Veza im je bio Bosanac i Hercegovac, legenda Bavaraca Hasan Salihamidžić.
Miralem i njegov otac, Hasanov prijatelj i menadžer Jurgen Milewski, još jedan bivši igrač kluba, Jens Jeremies i tadašnji generalni menadžer Uli Hoeness imali su sastanak u Minhenu.
Nakon razgledanja klupskih prostorija, stadiona Allianz Arena te trening centra, Hoeness je Pjanića odveo kući.
“Pričali smo i ja sam bio zadovoljan, ali na kraju sam odlučio da idem u manji klub gdje ću igrati.”
Motiviran ovom pričom, kad je već Miralem napustio Luksemburg, potpisnik ovih redova je nazvao Boru Primorca, dugogodišnjeg saradnika Arsenea Wengera u Arsenalu. Objasnio sam mu da u Metzu ima dječak koji vrijedi i da ga Arsenal treba pratiti. Primorac, onako nepovjerljiv prema novinarima koji nekad imaju sklonosti da budu skauti, obećao je da će provjeriti.
Na radaru Primorca i Arsenala
Nazvao me nakon dva mjeseca i rekao: “Mali je interesantan. Pratimo ga.”
U međuvremenu je dobio ponudu Lyona, u to vrijeme najuspješnijeg francuskog kluba, stalnog učesnika Lige prvaka. Naravno, prihvatio je, potpisao na pet godina za 7,5 miliona eura obeštećenja Metzu plus bonusi.
Obreo se u svlačionoci sa sjajnim igračima Benzemom, Toulalanom, Llorisom, Edersonom, Chrisom, Källströmom… Tada je, recimo, sadašnja velika zvijezda Lacazette bio 38. igrač u timu.
Jedan od najvažnijih ljudi u tom periodu za Miralema je bio brazilski velemajstor slobodnih udaraca Juninho. Čovjek s topom u nogama čije lopte su navigirane provodio je dosta vremena s Pjanićem, učeći ga tehnici izvođenja slobodnih udaraca. Dijelom što je Miralem imao talenat za šut, dijelom što je pokupio od Juninha, vremenom je postao jednako dobar kao i učitelj. Kasnije, kada je poteze doveo do savršenstva, postao je i bolji od mentora, pa možemo konstatirati da je učenik nadmašio učitelja.
Bližio se kraj epizode u Lyonu. Tri godine su brzo prošle, odigrao je neke sjajne utakmice, a posebno se pamti gol Realu na Bernabeu.
Dan nakon utakmice razgovarao sam s Borom Primorcem. Gotovo sam zaboravio da sam mu nekad pomenuo dječaka kojeg vrijedi pogledati. Rekao mi je:
“Ovog malog Miralema gledalo je šest naših ljudi, skauta u različitim intervalima. Na treninzima, utakmicama. Svi su Wengeru poslali izvještaje i nema nikakvog odstupanja. Dečko je vrhunski. Arsene ga želi.”
Međutim, željela ga je i Roma. Dobila je utrku sa Arsenalom i Pjanić se u ljeto 2011. našao u Vječnom gradu. Totti, De Rossi i društvo prihvatili su ga kao mlađeg brata.
Pet godina na Olimpicu
Pet godina je proveo na Olimpicu. Postao je Mali princ, navijači su ga voljeli. Nekad je znao bljesnuti, pa nestati, ali čarolija je uvijek bila tu. Gdje je Miralem, tu je magija. Svih ovih godina u Rimu bio je na nišanu klubova koji su ga željeli kupiti. Barcelona, Real, Bayern, PSG, Manchester United, Arsenal… Krema evropskog nogometa.
Iako su ga mnogi prirodno vidjeli u Barceloni, s obzirom na njegov talenat i smisao za igru, Miralem je otišao u Juventus. Napravio je vrhunski transfer. Potpisao na pet godina, zaradit će veliki novac, igrat će u velikom klubu, borit će se za titule. To je, uostalom, i želio. Juve ga je masno platio. Od odlaska Pirla fali im plemenit igrač, paker, koji zna pogoditi, podvaliti, učiniti da lopta progovori.
Jednom sam napisao: Kad Pjanić nazebe, Bosna i Hercegovina kašlje.
Osim Ćire Blaževića koji mu nije vjerovao – ali mu je dao priliku da debituje za BiH 20. augusta 2008. u porazu od Bugarske (2:1) u prijateljskoj utakmici na Bilinom polju – Pjanić je i kod Sušića i kod Baždarevića bio važan, i sada je, ako ne i najvažniji igrač uz Edina Džeku.
Svaka ekipa treba dirigenta, a crno-bijeli dio grada podno Bazilice di Superga ga je dobio. Pjanić je u ovoj sezoni bio standardan član prve postave Juvea, dao je značajan obol šestoj uzastopnoj tituli i s ponosom podigrao svoj drugi pehar (nakon osvojenog Kupa Italije prije nekoliko dana) u karijeri. Hat-trick ima priliku da postigne 3. juna u Cardiffu. Kakva bi to bila sezona za momka iz Kalesije…