Piše: Mladen BOŠNJAK
Najvažnije pitanje poslije dvije utakmice u Ligi nacija jeste: jeli Bajević stekao kompletan uvid u kapacitete kojima raspolaže pred nadolazeći, tako važni baraž. Ima li selektor pred očima momčad koja će pobijediti i jednu i drugu Irsku (ili Slovačku) i odvesti nas u rajske vrtove Europskog prvenstva?
Vjerujmo da ima. Preiskusan je naš izbornik da bi mjesec dana prije odlučujućih utakmica bio primoran na improvizaciju, da bi „razbijao glavu“ dilemama oko pojedinih pozicija u ekipi. Druga je stvar što žele, i kako stvari vide navijači i kompletna javnost. Druga je stvar što nadrimenadžeri preko provincijskih piskarala „ guraju“ svoje igračke polufabrikate. Na stranu to što javnost od čudesnog Džeke očekuje još veća čudesa. Bajević je tu da ocijeni i procijeni, da složi momčad koja će ispoštovati njegove vizije.
Mi smo, dokazano, čudan svijet. Težak, nestabilan, čangrizav, nezajažljiv, nerealan… Ako se plasiramo na Euro, a valjda ćemo, mi ćemo početi bulazniti o polufinalu, mi ćemo pričati o „svjetskim klasama“ u našim redovima, mi ćemo pohrliti na europske stadione ultimativno očekujući čuda. I onda, kada se dogodi realnost, slijedi valjanje po blatu, slijedi hajka, šikaniranje, ruganje, tjeranje, zvižduci… Neće nitko da se usporedi, kad je „region“ u pitanju, sa Srbijom, Makedonijom, Crnom Gorom, Kosovom… čak ni sa Slovenijom. Svi kritičari – svi od reda – upiru prstom u Hrvatsku.
Međutim, nikad se u svojoj kritici ne sjete činjenice da su naše komšije prije tridesetak godina prepoznali važnost sporta u afirmaciji države, shvatili su njegovi moć promocije, njegovu prodornost. I ulagali. Koliko-toliko, ali ulagali. A mi? Ni strategije razvoja sporta, ni koncepcije, ni ministarstva, ni jedinstvenog stava, ni skautinga, ni borbe za sportaše (recimo, jednu od olimpijskih medalja za Hrvatsku je osvojio Bugarin Pešalov, Ruskinje su činile okosnicu odbojkaške reprezentacije…) izvan Bosne i Hercegovine.
U pravu su oni koji potenciraju važnost Lige nacija, na koncu ona nam je omogućila baraž, ali ovo je trenutak kad nakon silne pauze uvjetovane koronavirusom selektor mora „šarati“ kako bi dobio konačnu sliku onoga s čime raspolaže. Puno je tu igrača iz trećeg-četvrtog europskog kvalitativnog razreda, ali boljih nemamo. Njima, takvima kakvi jesu, potpomognutima s par igrača svjetskog ranga, poželimo prolaz na Euro, poželimo zaustavljanje virusa tako da Bosnu i Hercegovinu možemo bodriti s tribina, dakako, potpuno svjesni gdje pripadamo što se tiče europskog nogometa.
Sad znamo: iskusili smo i uzlaznu putanju, i ubrzani pad. Kad nas Bajević ponovno digne nemojmo mu „zahvaljivati“ porazima od Cipra i sramoćenjem protiv Izraela. Budimo civilizirani!
(Sportske.ba)