6. novembar 1996. godine.
30 000 posjetilaca na stadionu Koševo došlo je da gleda bh reprezentativce, ali, da budemo iskreni, i velike italijanske zvijezde, Toldu, Carnasscialija, Torricellija, Di Mateu, Padalina, Maldinija, D. Baggia, Albertinija, Casiraghija, Zolu i Chiesu.
Iako je prijateljska, utakmica ima veoma važan značaj. Značaj za Bosnu i Hercegovinu i bh. fudbalsku scenu jer se ovdje još uvijek osjećaju tragovi nemilih događaja iz prošlosti, stradanja i rušenja. Treba FIFA-u uvjeriti da BiH naredne kvalifikacijske mečeve može igrati na teritoriji ove zemlje, da ne treba putovati satima do Bologne.
Ovih 30 000 na tribinama govori da su ljudi željni nekih pozitivnih priča kako bi, bar na 90 minuta, zaboravili stvarnost, kako bi na kratko zaboravili na probleme i, na kraju, uživali u dobrom fudbalu.
Bh. reprezentativci su na teren izašli u ovom sastavu:
Dedić, Šabić, Beširević,Konjić, Begić,Jašarević, Glavaš, Halilović , Bolić, H. Salihamidžić, Baljić uz selektora Fuada Muzurovića. Ispostavit će se da je ovaj sastav nadmudrio veliku Italiju i njene zvijezde. BOSNA I HERCEGOVINA je slavila rezultatom 2:1(Salihamidžić, Chiesa, Bolić). Zašto velikim slovima? Zato što je ova pobjeda zapisana u historiji kao prva pobjeda ove zemlje kao nezavisne države.
Nemamo više ovaj sastav, stigle su neke nove generacije koje pišu svoju historiju.
Za Italijane imamo neku novu taktiku i neka nova imena. Imamo Šehića, Pirića, Kovačevića, Bičakčića, Zukanovića, Šunjića, Memiševića, Kolašinca, Ćivića, Todorović, Bešića,Sarića,Gojaka,Cimirota, Krunića,Lončara, Vrančića,Miloševića, Duljevića,Džeku, Višću,Zakarića, Bajića i Prevljaka. A imamo i Miralema Pjanića.
Kad smo mogli 1996., možemo i sada!
B.B.