PIŠE: Mladen BOŠNJAK
Nogometni savez Bosne i Hercegovine nebi sada smio upasti u škare patetike i ispraznih fraza prema kojima je Čelik velikan bh nogometa, klub „bogate tradicije“, ponos Zenice i sličnih. Ako propisi tako nalažu, a izgleda da nalažu, Nogometni klub Čelik iz Zenice treba gurnuti u kantonalnu ligu, pa neka krene iz početka.
Tu ne treba biti samilostan, ne smije se gledati kroz prste. Čelik je, ionako, član Premijer lige samo zato što je banjolučki Borac prije par sezona počinio grijeh koji sada guši zeničkog miljenika. (Ako to Čelik danas uistinu jest). Borac je dostojanstveno „rudario“ po haledinama raznih nedođija, eda bi se vratio u društvo najboljih. Tako treba i Čelik. Neka dere koljena po Nemiloj i oko nje dok se usaljeni i umišljeni, k tomu nesposobni, funkcionari kluba ne opamete.
Razumijem ja, o tome se ovdje dosta pisalo, da su „neke ranije uprave“ nagomilale dugove, da su polovni igrači plaćani kao zvijezde, da se, uostalom kao i u većini klubova u BiH, nekontrolirano arčilo i bančilo. Sve je to, konačno došlo na naplatu. Čelik ne može profanirati Premijer ligu, ne može od jednog natjecanje kojeg smo jedva, uz puno muke, oformili, praviti seoski turnir. Jedino što može jeste najniži rang natjecanja, angažman vlastitih juniora, i korak po korak, nazad. U elitu.
Kad je mogao Borac „letjeti“ iz Premijer lige zbog dugova, može (i mora) i Čelik.
Žalosno je to, baš žalosno, ali nije neočekivano. Koji se mediokriteti vrte oko naših klubova, i nije čudo što upadaju u bezizlazne stupice. Još kad dio vlasti preuzmu „navijači“, bruka i potop su neizbježni. Nogometni savez osim navedenog poteza ne može ništa tu popraviti. Ono što pravilnik o natjecanju kaže treba do kraja poštivati, treba biti hladan, beskompromisan i dosljedan. U protivnom, uz Čelik, i Nogometni savez će ispasti lakrdijaška družina koja za isti slučaj ima dvostruke aršine. A to je najgore što se može dogoditi.
Koliko mi je poznato, Zeničani imaju rok od sedam dana da izmire dugove koji se trenutno aktualiziraju. Pažljiviji kroničari tvrde da se radi o iznosu od 80.000 maraka (mislite vi što hoćete – nije to mali iznos). Možda će uprava pronaći taj novac, ali oni koji se bolje razumiju u klupske financije strahuju da bi nakon izmirenja trenutnih potraživanja tek mogli poispadati kosturi iz Čelikovih ormara. Dakle, na tih 80.000 maraka neće se zaustaviti bujica potraživanja anonimnih i poluformiranih igrača kojima su svojevremeno obećavane brda i doline (izražene u eurima).
Bilo kako bilo, priču treba skratiti: Kad je mogao Borac, u pakao nižerazrednih natjecanja može i Čelik. Podmirio dugove na vrijeme ili ne, jer neodigravanje utakmice na Grbavici je takav šamar našem ligaškom nogometu da neko mora drastično odgovarati. Čelik – nema ko drugi!
