Piše: Nedim Selimović

Kada sam objavio vijest da Miroslav Ćiro Blažević dolazi za trenera FK Sloboda, dobar dio bosanskohercegovačke javnosti u prvih nekoliko sati na tu vijest reagirao je sa rezervom. Ni Ćiro Blažević iz prve nije želio potvditi dolazak u Tuzlu, a onda se javio tadašnji predsjednik kluba Azmir Husić i otklonio sve dileme. Ćiro je novi trener Slobode!

Nije ni čudo što je vijest o Ćirinom dolasku u Tuzlu dio javnosti reagirao sumnjičavo, s obzirom da je Sloboda tada bila član prvoligaškog društva i samo nekoliko mjeseci prije glavna tema u tuzlanskom klubu bila je kako obezbijediti sredstva za gostovanja. Ćiro je stigao na polusezoni u sezoni 2013/14, a Sloboda je bila drugoplasirani tim na tabeli iza Jedinstva, koje je te polusezone pobjeđivalo sve redom. Kako je Azmir Husić želio Slobodu vratiti u Premijer ligu, nekako se dosjetio da bi Ćiro Blažević mogao sve zarotirati za 180 stepeni, pa je nekadašnjeg selektora BiH doveo na mjesto trenera.

Dolazak Ćire Blaževića u Tuzlu postao je vijest dana u zemlji, a kompleks Panonskih jezera, gdje je zakazano zvanično predstavaljanje pohodile su brojne novinarske ekipe, a najveći dio njih iz susjedne Hrvatske! I veliki broj navijača stigao je vidjeti Ćirin dolazak. Bio je to doček jednog trenera kakav se ne pamti u historiji bosanskohercegovačkog fudbala.

Sloboda je tih dana postala regionalna priča i ubjedljivo medijski najpraćeniji klub u Bosni i Hercegovini. Kakvu je ludnicu Ćiro napravio, bilo je vidljivo već na prvom treningu. Dupke pun pomoćni stadion Tušnja dočekao je Ćiru i njegovu ekipu na prvom treningu. Euforija oko kluba rasla je iz dana u dan, u Tuzli su ponovo počeli svi pričati o Slobodi. Stadioni su bili puni čak i na prijateljskim utakmicama. Jednostavno, svi su tih dana u Tuzli željeli vidjeti Ćiru i njegovu Slobodu.

Mobilizacija protiv Jedinstva

Jedna od najljepših priča u novijoj historiji Slobode bila je utakmica Jedinstva. Oči u oči sa glavnim konkurentnom za ulazak u Premijer ligu BiH. Ćiro je pred utakmicu još jednom demonstrirao svoje sposobnosti, koje su prevazilazile okvire jednog fudbalskog stručnjaka. Bio je rijetko talentiran govornik, motivator. Znao je svaku ustupljenu minutu iskoristiti za mobilizaciju Tuzle i okoline pred tu utakmicu.

Ćiro je pričao kako mu je utakmica protiv Jedinstva najvažnija u trenerskoj karijeri, a bihaćki tim predstavio kao da na Tušanj dolazi Barcelona. Tri sata pred utakmicu, stadion je bio dupke pun, a nekih 11.000 gledatelja bilo je vjetar u leđa Ćirinim momcima, koji su slomili Jedinstvo i slavili sa 2:0. Slobodine utakmice kod kuće i u gostima bile su mamac za publiku. Nerijetko je u tom vremenu Sloboda igrala srijedom prijateljske utakmice, pa je Ćirina Sloboda punila stadione širom kantona niželigaških timova. Bila je to najpopularnija ekspedicija u Bosni i Hercegovini!

Sloboda je u posljednjem kolu protiv Igmana iz Konjica ovjerila ulazak u Premijer ligu, a Tušanj je još jednom bio dupke pun sa svečanom atmosferom. Hiljadenavijača poslije utakmice sišle su na teren, a Ćiru kao kralja pronosali na rukama sve od klupe do svlačionica.

Nakon što je ispunio misiju, uslijedio je dženlmenski rastanak. Ćiro se zaputio u Zagreb, a Sloboda izabrala novog trenera za premijerligašku sezonu. Najzaslužniji za dolazak trenera svih trenera u Tuzli je Azmir Husić, koji nije žalio para kako bi Blaževića doveo u Tuzlu. I kako sam kaže, Ćirin dolazak u Tuzlu višestruko se isplatio, jer je Sloboda ušla u Premijer ligu BiH, a klub bio prva priča u državi.

Na Tušanj i na utakmice Slobode općenito dolazili su i oni koji ne prate fudbal. Ćirina Sloboda bila je regionalna priča, a trener svih trenera, bez sumnje je najsvjetlijim slovima ispisao stranice novije historije Slobode. Tih nekoliko mjeseci koliko je Ćiro proveo u Tuzli, zauvijek će ostati urezane u sjećanje navijača Slobode.