Prije šest godina, u kvalifikacijama u kojima smo izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, pobijedili smo Grčku na Bilinom polju s 3:1. U prvoj atinskoj utakmici bilo je 0:0.
U svečanoj loži Bilinog polja bili su tada sdepeovci. Kompletan “komunistički ešalon”, predvođen Nerminom Nikšićem, Zlatkom Lagumdžijom, Damirom Mašićem i drugim “ljevičarima”. Crveno je tada na političkoj sceni bilo u modi. SDA bila je gdje su danas “crveni”, u opoziciji i na tribinama, među običnim svijetom.
Nakon utakmice Nikšić, partijsko društvo, pojedini čelnici Saveza, preselili su u hotel “Dubrovnik”, gdje je za njih priređena fešta. Pjevao je Enes Begović, najredovniji član reprezentacije. U neka doba svi su bili za istim stolom, pa čak i sudijska trojka predvođena “holandezom” Kujpersom, i tada i sada jednim od najboljih sudija. Kako je sudio Holanđanin? Bolje nego da nam je sudio bilo koji naš sudija s premijerligaške liste. Baš nam je Kujpers bio naklonjen. Kasnije se na večeri toliko opustio da je pjevao sve Enesove hitove.
I on i njegovi zemljaci i asistenti. Vjerovatno bi ostali do zore, da i u takvom veselom stanju, nisu primjetili za svojim stolom kolegu s novinarskom akreditacijom. I onda je nastalo naglo povlačenje u sobe.
Bila je to najljepša kvalifikacijska godina. Protiv Grka smo dominirali u svim segmentima. Neka se ponovi nezaboravna zenička noć iz marta 2013.godine.