Piše: Senad KRESO
Često možemo čuti i pročitati da je neko od naših fudbalskih trenera tamo negdje u arapskom svijetu ili Aziji (po tim zemljama većina trenera iz Bosne i Hercegovine rade) “sporazumno raskinuo ugovor” sa klubom koji je vodio. Naravno, ima i toga, ali većinom su to OTKAZI tj. trener jednostavno “dobije nogu”, što bi se narodski reklo.
To zapravo izgleda ovako:
Nakon prve izgubljene utakmice menadžment kluba ima sastanak sa igračima, bez trenera. Sutradan trenera pozovu u klub, gdje ga čeka menadžment kluba sa uvodnim pitanjem:
“Šta se to dešava, kako smo mogli izgubiti?”
Sastanak traje dva do tri sata i zaključak je da se treneru daje puna podrška iako ima nekih sitnih primjedbi od igrača na račun trenera. Sljedeća izgubljena utakmica niko ne zove trenera nego sutradan ujutro treneru na vrata apartmana kuca zaposlenik kluba (“fizikaner” iz kluba porijeklom iz Pakistana ili iz Bangladeša na radu u klubu kao i trener), i kaže:
“Sorry Coach, this is letter for you. Sorry Coach.”
A iz njegovih očiju “viri” rečenica koja kaže: “Moj treneru šta sam ovih pisama podijelio”. Letter ili pismo u kojem je OTKAZ i ZAHVALA na dobrom radu i ŽELJA kluba da trener ima više sreće u sljedećem klubu.
P.S.
Da ne bi bilo zlobnih komentara na moj račun, ovo je i MOJE iskustvo koje javno želim prenijeti na mnoge naše (posebno mlade) trenere koji žele da bježe iz ove maglovite močvare. I da ne vjeruju mnogo starijim trenerima sa Facebook iskustvom koji nikada nisu dobili OKTAZ, jer razvod je bio SPORAZUMAN.