Došli su avinom punim opreme, razne vrste pomoći, a Bosnu i Hercegovinu napustili poraženi.
Italija je možda od svih zemalja najviše pomogla da UEFA i FIFA prime NSBiH u svoje članstvo. Bolonja je u našoj drugoj kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo, bila naš domaći teren, jer Koševo nije zadovoljavalo ni minimum kriterija za odigravanje međunarodnih utakmica.
Pristali su “Azzuri” da dođu na Koševo i pošalji sliku svijetu kako BiH treba i može domaće zvanične utakmice igrati na svom terenu. Prethodno smo u Bolonji na “domaćem” terenu dočekali Hrvatsku, jer HNS nije pristao da bude s BiH zamijeni domaćinstvo.
Jusuf Pušina, tadašnji predsjednik Saveza učinio je sve da dovede Italiju, kako bi “otvorio” Koševo. Na zajedničkoj večeri zahvalio je svom kolegi iz italijanskog saveza, predsjedniku Olimpijskog komiteta BiH, a onda sve šokirao.
“Hvala vam na ovoj dragocjenoj pomoći. Nemamo riječi kojom bi zahvalili za sve što je Italija uradila za našu zemlju i Nogometni savez. Uvjeren sam da će nakon utakmice i naše pobjede FIFA dozvoliti da igramo kvalifikacijske utakmice na svom terenu, u svojoj državi”, poručio je Jusuf Pušina, predsjednik NSBiH.
Gosti iz Italije mislili su da je greška u prevodu ili dio bosanskog humora.
Azzuri su se pokazali kao istinski prijatelj BiH. Na Koševo je Arigo Saci doveo trenutno najbolje igrače, Zolu, Maldinia, D. Bađa, Di Matea, Torićelija, Albertinija, Simeona, Apolonia, Lentinia, Marchegania, Ravanelia, Kijezu, Kasiragia i ostale vedete.
Fuad Muzurović je Italiju dočekao s dva uvjerljiva kvalifikacijska poraza, u Kalamati od Grčke, te od Hrvatske u Bolonji. Odrekao se silom (ne) prilika iskusnih Mehmeda Baždarevića, Fahrudina Omerovića, Admira Smajića i Amira Teljigovića… Od “staraca” u timu je ostao samo Vlatko Glavaš, dok je kapitensku traku od Baždarevića preuzeo Muhamed Konjić.
Iako se radilo o prijateljskom susretu pojedinci u NSBiH pripremali su Muzurovićevu smjenu. Bez obzira što je prijateljski susret, unatoč tome što smo ugostili višestrukog svjetskog prvaka, tražila se selektorova glava. Na kraju je odletio Arigo Sacci. Nije dočekao novu utakmicu na klupi Italije.
Muzurović je startao sa Senadom Begićem, kapitenom Čelika, te Mirsadom Dedićem na golu. Koji je briljirao. Naladački dio BiH činilo su Glavaš, Sejo Halilović, Elvir Baljić, Hasan Salihamidžić, Elvir Bolić. Bokove su držali Nermin Šabić i Bakir Beširević, a bedem ispred Dedića činili su Senad Begić, Murat Jašarević i Muhamed Konjić. Tokom utakmice šansu su dobili Vedin Musić, Senad Brkić, Pavo Dadić, Sanin Pintul, Sejo Kapetanović…
“Ljiljani” su slavili s 2:1 golovima internacionalaca Elvira Bolića i Hasana Salihamidžića… Bio je to drugi Bracin gol. Prvi je postigao u Bolonji u susretu s Hrvatskom. Utakmica s Italijom igrala se 6.novembra 1996.godine, a četiri dana kasnije čekala nas je utakmica sa Slovenijom u Ljubljani. Za koju je Muzurović pozvao i Mehu Kodru, kojeg je nakon uvjerljivog poraza u Kalamati, na kratko otpisao. Pobjeda nad “Azzurima” snažno je odjeknula u nogometnom svijetu.
Deset dana nakon trijumfa stigla je poziv iz Brazila. Karioke su izrazile želju da ugoste “Ljiljane”. Utakmica se igrala 16.decembra 1996.godine. Između Italije i Brazila pobijedili smo Sloveniju za Bežigradom. Bila je to prva kvalifikacijska pobjeda (2:1) bh.reprezentacije. Specijalni žiri na Koševu je za igrača utakmice proglasio Hasana Salihamidžića. Bio je to nagovještaj velike karijere. Italijani su s Koševa ispraćeni gromoglasnim aplauzom, BiH je dobila ogromnu pomoć i zeleno svjetlo FIFA da domaće utakmice umjesto u Bolonji igramo na Koševu. Muzurović je opstao na klupi, a italijanski savez je smijenio Ariga Sacia. U stručnom štabu bh.reprezentacije pored Muzurovića bili su još Mustafa Hukić, Enver Marić, zatim dr. Ismet Arslanagić i Haris Babić. Direktor reprezentacije bio je Džemaludin Mušović.
(Sportske.ba)
