Nakon novog debakla Željezničara na Grbavici, ovaj put protiv Borca (0:4), navijačka grupa Manijaci objavila je pismo pročitano na nedavnoj sjednici Skupštine kluba. Traže da klub do kraja polusezone ne bude u zoni ispadanja. Tvrde i da su im ljudi koji trenutno upravljaju klubom ponudili vođenje kluba.
Kako navode u saopćenju, utakmica protiv Borca samo je dodatno naglasila ozbiljnost problema na koje su ukazali, jer, kako tvrde, nije riječ o jednom porazu, nego o dubljim problemima koji zahtijevaju odgovornost i konkretne poteze.
U pismu podsjećaju da su prije nekoliko mjeseci podržali Odbor za hitnost i da su potom svjesno šutjeli kako bi ljudima koji vode klub ostavili prostor za rad. Tvrde da se za to vrijeme nisu miješali u rad kluba, nisu postavljali uslove ni tražili privilegije, iako su, kako navode, bili izloženi optužbama i nazivani plaćenicima.
“Međutim, naša šutnja očigledno je pogrešno protumačena”, stoji u pismu.
“Tražimo minimum”
Manijaci pišu da su ih posljednji rezultati, stanje u svlačionici i atmosfera u klubu doveli do tačke u kojoj bi daljnja šutnja bila neodgovornost. Upravi su, kako navode, postavili jasan zahtjev: klub do kraja polusezone mora izaći iz zone ispadanja.
“Mi ne tražimo šampionsku titulu. Ne tražimo da bilo ko preko noći donese milione u klub niti očekujemo čuda od ljudi koji su preuzeli odgovornost u teškom trenutku. Tražimo minimum”, poručili su.
Dobili “apsurdan odgovor”
Posebno ih je, kako navode, iznenadila reakcija predstavnika uprave, koji su na njihov zahtjev odgovorili prijedlogom da navijači preuzmu vođenje kluba. Takav odgovor nazvali su krajnje neozbiljnim i apsurdnim.
“Mi nismo tražili da vodimo klub. Nismo tražili funkcije, pozicije niti bilo kakav utjecaj na upravljačke strukture. Tražili smo da oni koji su prihvatili odgovornost za vođenje kluba tu odgovornost i preuzmu u punom smislu te riječi”, navode Manijaci.
Grupa odbacuje i tvrdnje da je njihov potez rezultat nečijeg utjecaja, političkih ili ličnih interesa ili zakulisnih dogovora, kao i pokušaje da se njihova reakcija predstavi kao rušenje kluba.
“Klub se ne štiti tako što se o njegovim problemima šuti. Klub se štiti tako što se na probleme reaguje dok još postoji vrijeme da se nešto promijeni”, poručili su, uz zaključak da ne traže nemoguće, nego “ono što nikada nije smjelo postati upitno”.
David Muslera smijenjen
Željezničar je večeras na Grbavici izgubio od Borca 0:4 u 14. kolu Premijer lige BiH i pao na sedmo mjesto, dva boda iznad zone ispadanja. Plavi u prvenstvu nisu pobijedili od 9. septembra i derbija protiv Sarajeva (2:0). U posljednje četiri utakmice ubilježili su četiri poraza uz gol razliku 1:12.
POSLJEDNJA VIJEST S GRBAVICE David Muslera smijenjen! Zašto su čelnici FK Željezničar čekali novu bruku?
Pismo Manijaka
U nastavku prenosimo pismo u cijelosti:
Postoji razlika između strpljenja i ravnodušnosti. Postoji razlika između pružanja podrške i pristajanja na neodgovornost. A postoji i granica do koje se može šutjeti dok klub iz dana u dan tone sve dublje.
Mi smo kao grupa proteklih nekoliko mjeseci svjesno birali šutnju. Ne zato što nismo vidjeli šta se dešava, ne zato što nismo bili svjesni ozbiljnosti situacije, nego zato što smo smatrali da je u jednom izuzetno osjetljivom trenutku za klub najodgovornije ostaviti ljudima koji ga vode dovoljno prostora da rade svoj posao.
Upravo iz tog razloga smo prije nekoliko mjeseci javnim saopštenjem pružili podršku Odboru za hitnost. Ta podrška nije bila bezuslovno odobravanje svakog njihovog poteza, niti odricanje od našeg prava da kritikujemo. Bila je to svjesna odluka da, u trenutku kada je klubu bila potrebna stabilnost, ne budemo dodatni izvor pritiska.
I te odluke smo se dosljedno držali.
Za sve to vrijeme grupa se nijednog trenutka nije miješala u rad kluba. Nismo donosili odluke, nismo postavljali uslove, nismo pokušavali upravljati procesima koji nisu u našoj nadležnosti. Nismo tražili privilegije niti smo svoj položaj koristili kako bismo bilo kome nametali vlastitu volju.
Istovremeno smo mjesecima bili izloženi javnim optužbama, prozivkama i pokušajima diskreditacije. Nazivani smo plaćenicima, dovodili su se u pitanje naši motivi i naša iskrenost prema klubu. I na sve to smo, zarad mira i stabilnosti, uglavnom odgovarali šutnjom.
Međutim, naša šutnja očigledno je pogrešno protumačena.
Strpljenje ne znači da ne vidimo probleme. Podrška ne znači da smo spremni prihvatiti svaki neuspjeh. A činjenica da se nismo miješali u rad kluba nikome ne daje pravo da pomisli kako smo se odrekli odgovornosti da reagujemo onda kada je ugroženo ono zbog čega svi postojimo.
Posljednji rezultati, stanje u svlačionici i ukupna atmosfera u klubu doveli su nas do tačke u kojoj bi daljnja šutnja predstavljala neodgovornost.
Ljudima koji upravljaju klubom postavili smo jasan zahtjev: klub do kraja polusezone mora izaći iz zone ispadanja.
I ovdje želimo posebno naglasiti jednu stvar.
Mi ne tražimo šampionsku titulu. Ne tražimo da bilo ko preko noći donese milione u klub niti očekujemo čuda od ljudi koji su preuzeli odgovornost u teškom trenutku.
Tražimo minimum.
Tražimo da klub kakav je naš polusezonu ne završi na poziciji koja vodi u niži rang takmičenja.
Ako je takav zahtjev postao preveliko očekivanje, onda problem očigledno nije u onima koji ga postavljaju, nego u kriterijima koji su u međuvremenu uspostavljeni.
Ne može se borba za opstanak predstavljati kao normalno stanje, niti se od navijača može očekivati da beskonačno prihvataju neuspjehe u ime nekakvog mira.
Posebno nas je iznenadila reakcija predstavnika uprave, koji su na naš zahtjev tada odgovorili prijedlogom da mi preuzmemo vođenje kluba.
Takav odgovor smatramo krajnje neozbiljnim i apsurdnim.
Mi nismo tražili da vodimo klub. Nismo tražili funkcije, pozicije niti bilo kakav utjecaj na upravljačke strukture. Tražili smo da oni koji su prihvatili odgovornost za vođenje kluba tu odgovornost i preuzmu u punom smislu te riječi.
Jer odgovornost nije nešto što se može prebaciti na navijače onog trenutka kada se postave neugodna pitanja.
Ako neko smatra da nije u stanju odgovoriti na osnovne zahtjeve koje pred njega postavlja funkcija koju obavlja, onda je dužan to jasno reći. Ali nije ozbiljno na zahtjev za rezultat odgovarati ponudom da neko drugi preuzme posao za koji ste se sami prihvatili.
Naša uloga nije da upravljamo klubom. Naša uloga je da budemo uz klub, ali i da zahtijevamo odgovornost od onih koji njime upravljaju.
To su dvije potpuno različite stvari i nećemo dozvoliti da se namjerno poistovjećuju.
Također, želimo da bude potpuno jasno da naš potez nije rezultat nečijeg utjecaja, političkih ili ličnih interesa, niti bilo kakvih zakulisnih dogovora.
To je rezultat višemjesečnog strpljenja, nagomilanog nezadovoljstva i činjenice da se situacija, uprkos vremenu i prostoru koji su odgovorni ljudi dobili, nije pomjerila u pravcu koji ovaj klub zaslužuje.
Nismo reagovali na prvi poraz. Nismo reagovali na prvu lošu utakmicu. Nismo reagovali ni onda kada smo za to imali mnogo razloga.
Reagovali smo onda kada smo procijenili da bi nastavak dosadašnjeg odnosa prema stanju u klubu značio prešutno prihvatanje njegovog daljnjeg propadanja.
I zato odbacujemo svaki pokušaj da se naša reakcija predstavi kao rušenje kluba ili stvaranje dodatne nestabilnosti.
Klub se ne štiti tako što se o njegovim problemima šuti. Klub se štiti tako što se na probleme reaguje dok još postoji vrijeme da se nešto promijeni.
Mi smo svoj dio odgovornosti u prethodnim mjesecima pokazali. Pokazali smo strpljenje, suzdržanost i spremnost da interes kluba stavimo ispred vlastitog nezadovoljstva.
Sada očekujemo da svoj dio odgovornosti pokažu oni kojima je povjereno njegovo vođenje.
Naš zahtjev je jasan, razuman i ostvariv. Nećemo ga dodatno spuštati samo zato što je neko u međuvremenu navikao na loše rezultate i niske standarde.
I na kraju, neka niko ne pokušava našu ljubav prema klubu mjeriti količinom šutnje koju smo spremni podnijeti.
Jer podrška klubu nikada nije značila obavezu da se šuti pred neodgovornošću. Mjesecima smo davali prostor drugima da pokažu šta znaju i mogu.
Sada je vrijeme da pokažu rezultate.
Ne tražimo nemoguće. Tražimo ono što nikada nije smjelo postati upitno.
Lako je pozivati se na pripadnost dok je sve onako kako nam odgovara. Lako je govoriti „mi“, isticati zajedništvo i predstavljati se dijelom nečega dok to ne zahtijeva nikakvu žrtvu.
Posebno je zanimljivo kako pojedinci, koji se najglasnije poistovjećuju s nama, pri prvoj poteškoći pronađu dovoljno razloga da naprave korak unazad. Odjednom zajednički problemi postaju tuđi, a ono „mi“ neprimjetno se pretvara u „oni“.
Nije problem u tome što nisu svi spremni nositi isti teret. Problem nastaje kada neko želi uživati ugled pripadnosti, a istovremeno izbjeći svaku odgovornost koju ona podrazumijeva.”












