Fudbalska reprezentacija Srbije pred posljednji meč grupne faze na Evropskom prvenstvu i dalje ima šanse da se domogne mjesta među najboljih 16 timova na kontinentu. Za to je najzaslužniji Luka Jović, čiji gol joj je u nadoknadi vremena protiv Slovenije ostavio nadu da će pobjedom protiv Danske sebi obezbijediti mjesto u nokaut fazi turnira.
Jović je sačekao loptu na petercu i glavom je poslao iza leđa nemoćnog Jana Oblaka, za veliko slavlje reprezentativaca i velikog broja srpskih navijača koji su na stadionu gledali utakmicu u Minhenu. Mnogi od njih odmah su pomislili na golove koje je prije 24 postigao Savo Milošević, legenda koja sa Lukom ima toliko veza da bi mnogi ostali iznenađeni.
Pune 24 godine nisu Srbi imali strijelca na Evropskom prvenstvu, još od kada je Savo Milošević podijelio titulu za najboljeg golgetera sa čuvenim Patrikom Klajvertom. Slavni Holanđanin na tom turniru razbio je Srbiju, a Savo sve ostale protivnike – dao je dva gola Slovencima, pa po jedan Norvežanima, Špancima i Holanđanima, u nadoknadi vremena.
Osim toga što su posljednji strijelci srbijanskog nacionalnog tima na Evropskom prvenstvu, Luka Jović i Savo Milošević imaju još mnogo poveznica. Praktično su iz istog mjesta, dalji su rođaci, a ukoliko pitate Lukinog oca Milana, Savo je jedna od najvažnijih osoba u njihovim životima, jer je uz porodicu mladog fudbalera bio u izuzetno teškim trenucima.
U najtežim trenucima našao se Milošević porodici Jović, odnosno Lukinom ocu koji je srbijanskog reprezentativca od malih nogu vozio za Beograd, na treninge Crvene zvezde. Tu klupske boje nisu značile ništa – Milošević je legenda Partizana, ali je Jovićima pomogao kao da su mu najrođeniji. A zapravo i jesu rod…
Zbog toga se Milošević našao uz porodicu Jović kada je Lukinoj sestri bila neophodna operacija. Uz Dejana Stankovića i Sinišu Mihajlovića prikupio je novac potreban za skupo liječenje u Italiji, otkrio je jednom prilikom Milan Jović, otac napadača Srbije, piše Mondo.ba.
“Posebno sam ponosan na prelazni rok u Evropi, Jović je otišao u Real Madrid, to je dijete iz mog sela, zamijenio ga je Joveljić u Frankfurtu, takođe momak sa ovih prostora”, rekao je prije nekoliko godina Savo Milošević. Iako nikada nije želio da govori, Savo Milošević je svojevremeno na razne načine pomagao najveće talente iz svog zavičaja.
Svima je već dobro poznata priča da su Milan i Luka Jović automobilom putovali iz Bijeljine na treninge i utakmice Crvene zvezde. Jednom je Luka imao utakmicu u subotu uveče i nedjelju prije podne, pa nije bilo dovoljno vremena da se preko Drine vrate u rodno selo. Odlučili su da prespavaju na parkingu, čuvari su ih gledali ispod oka, a otac je morao da se budi tokom noći i povremeno pali automobil kako se ne bi smrzli. Bilo je još nekoliko “problematičnih” situacija…
“Desio se jednom prilikom mali incident. Bila je zima, nenormalna vejavica i meni Toma Milićević preko jednog roditelja poruči da ne dovodim Luku. Čovjek zaboravi to da mi kaže, a kada me je vidio, Toma je bio vrlo ljut. Vikao je: ‘Da li si ti normalan, rizikuješ život svog djeteta?’ Pogodilo me je što me je grdio pred svima. I što je najgore, Luka uopšte nije igrao, bio je na klupi”, ispičao je Milan Jović, a za tu svađu saznao je i Partizan.
Sve je bilo spremno, crno-bijeli su željeli da Jović prespava u Zemunelu i da odmah ujutru bude registrovan za Partizan. Počela je borba dva najveća kluba u Srbiji za najtalentovanijeg napadača u svom uzrastu, a Zvezda je optužila Savu Miloševića da joj “krade djecu”. Legendarni napadač pravdao se i tvrdio da nema nikakve veze sa tim pregovorima, a na sastanku sve tri strane to je potvrdila i porodica Jović. Na kraju je Luka, sa suzama u očima, odlučio da ostane fudbaler Crvene zvezde.
Jedan od najboljih mečeva reprezentacije Srbije na velikim takmičenjima u historiji fudbala dogodio se 13. juna 2000. godine. Grad Šarloa u Belgiji, 18.500 navijača, Slovenci na drugoj strani terena. Već u 23. minutu gol Zlatka Zahoviča, pa u 36. minutu ulazak Dragana Stojkovića Piksija umjesto Dejana Stankovića. Zatim u 52. minutu i ulazak Save Miloševića umjesto Darka Kovačevića. A onda šokovi – gol Mirana Pavlina u istom minutu, pa drugi pogodak Zahoviča pet minuta kasnije i na kraju isključenje Siniše Mihajlovića u 60. minutu. Sve je mirisalo na katastrofu.
Reprezentacija Jugoslavije imala je tri gola zaostatka, igrača manje i potpuni haos u svojim redovima jer su već napravljenje dvije ofanzivne izmjene. Trebalo je krenuti u napad, ali… Kako? Ispostavilo se da je tačan odgovor bio preko tandema Ljubinko Drulović – Savo Milošević. Za manje od sedam minuta ovaj tandem je stvorio jednu od najljepših priča reprezentacije.
Prvo je Savo Milošević iskoristio požrtvovanost Miroslava Đukića i loptu iz peterca spakovao u prazan gol, zatim je Drulović odlično ispratio akciju Predraga Mijatovića, a na kraju su njih dvojica kombinovali za treći pogodak. Ljubinko je probio odbranu i ubacio loptu pred gol, a Savo je zakucao u mrežu za konačnih 3:0 i najavu prolaska grupne faze. Kasnije su “orlovi” pobijedili Norvešku 1:0 (golom Miloševića) i pokradeni su protiv Španije (poraz 4:3), da bi u nokaut fazi turnira doživjeli bolan poraz od Holandije (6:1), jednog od domaćin turnira.
Iako ćete na internetu često naići na podatak da su Savo Milošević i Luka Jović iz Bijeljine, to zapravo nije u potpunosti tačno. Riječ je o selima u okolini Bijeljine, mjestima koja se naslanjaju na reku Drinu – “kičmu srpskog naroda” – i spuštaju se dole ka Šepku, graničnom prijelazu u blizini Loznice i Banje Koviljače.
Iz Bijeljine ćete prvo naići na Janju, rodno mjesto Miloševića, a zatim i na Batar, odakle su Jovići. Tu negdje je recimo i polovina puta između Bijeljine i Loznice. Svojevremeno je Savo Milošević ispričao da nije ni čudo što Luku Jovića zna od malih nogu kada su im rodne kuće tek kilometar udaljene jedna od druge, a sa Milanom je svojevremeno i igrao fudbal.
I tako se desilo da dva sela u Semberiji poklone reprezentaciji posljednje strijelce na evropskim prvenstvima.
(Mondo.ba)
