Najljepša priča uoči večerašnjeg susreta osmine finala Kupa Bosne i Hercegovine dolazi iz Vareša.
Kapiten Mirza Ajanović, poznato ime s nogometnih terena u BiH i Hrvatskoj specijalno za portal Sportske.ba ispričao je svoju sportsku priču.
Mirza Ajanović prvi je nogometaš koji će u petoj deceniji zaigrati seniorsku zvaničnu utakmicu na Grbavici.
Ova utakmica je bila historijska za NK Vareš. Kako se osjećate nakon ovog velikog događaja?
Prije svega, želim naglasiti koliko je ovo velika stvar za Nogometni klub Vareš, ali i za sam grad Vareš. Činjenica da smo jedini klub koji je od osnivanja Premijer lige BiH uspio iz četvrtog ranga takmičenja doći do osmine finala Kupa BiH dovoljno govori o veličini ovog uspjeha. Ovo je trenutak ponosa za sve nas, dokaz da se trud i predanost isplate.
Većina vaših igrača nisu profesionalci. Kako su oni doživjeli ovaj susret?
Danas su igrači Vareša izašli na teren ne kao zidari, poštari ili vojnici, već kao nogometaši koji su uzor mladima u našem gradu. Pokazali smo da jedna mala sredina može postići veliki rezultat, makar na trenutak iskočiti iz amaterizma i stati rame uz rame s velikanima bh. fudbala. Siguran sam da je ovo poseban trenutak za njih, nešto što će pamtiti cijeli život.
Vi ste se vratili u klub prije godinu dana. Koliko vam ovaj trenutak znači?
Vratio sam se u Vareš s ciljem da pomognem klubu da, do proslave 100 godina postojanja 2027. godine, uđe u viši rang i ostvari značajne rezultate u Kupu Zeničko-dobojskog kantona. Nisam ni sanjao da ćemo već sada igrati osminu finala Kupa BiH na kultnoj Grbavici. S obzirom na to da sam u petoj deceniji života i iza sebe imam mnogo utakmica, sigurno sve ovo doživljavam drugačije od svojih mlađih saigrača. Oni su pod velikim dojmom, ali i za mene je ovo ostvarenje dječačkog sna. Kao nekadašnji pionirski, kadetski i juniorski reprezentativac BiH sanjao sam da obučem plavi dres. To se djelimično i ostvarilo kroz godine provedene u malonogometnom klubu Željezničar, gdje sam bio i kapiten. Ipak, nikada nisam imao priliku zaigrati za FK Željezničar. Zato mi je poseban osjećaj što u 42. godini ponovo izlazim na teren Grbavice, ovog puta u dresu svoje prve ljubavi – NK Vareš.
Tokom karijere sarađivali ste s mnogim trenerima. Ko je na vas ostavio najdublji trag?
Imao sam sreću da radim s brojnim sjajnim trenerima – Namikom Memiševićem, Azizom Husićem, Fahrudinom Terzićem, Asimom Saračevićem, Mirsadom Bukvarevićem, Mugdimom Imamagićem, Faikom Kolarom i Vjekoslavom Lokicom. Svi su oni uticali na moj razvoj, kako igrački, tako i kao osoba. Ipak, jedno ime se izdvaja – legendarni Braco Alija Hadžiosmanović. On mi je bio kao otac, ne samo trener. Tek sada, kao trener i stariji saigrač, shvatam koliko su njegove riječi imale duboku poruku i koliko je on kroz svoj specifičan način izražavanja slao ozbiljne životne lekcije, ne samo sportske.
Možete li podijeliti neku anegdotu iz vaše karijere?
Sjećam se svog prvog treninga u FK Vrbanjuši, nakon što sam nekoliko sezona proveo u profesionalnom fudbalu, igrajući za NK Šibenik i FK Olimpik. Trening se održavao na privatnom posjedu na Nahorevu, bez lopti i marker majica, što mi je bilo neobično. Vodio ga je pomoćni trener Namik Memišević. U jednom trenutku dolazi legendarni Braco, onako elegantno obučen jer je bio na sjednici NS BiH, izlazi iz auta i uzvikne: “Je li vas naučio da padate u šesnaestercu?” Zatim dolazi do mene i simulira pad, sav u bijeloj košulji. U tom momentu sam mislio da je moj fudbalski put gotov, ali ostao sam 15 godina u Vrbanjuši i doživio najljepše trenutke u karijeri.
Šta biste poručili svojim saigračima nakon ove velike utakmice?
Naš trener, Mahir Džafo, napravio je ogroman rezultat za naš klub i grad, i želim mu od srca čestitati na tome. Mojoj ekipi bih poručio da uživa u ovim trenucima, da večeras na Grbavici damo sve od sebe i predstavimo se u najboljem svjetlu – ne samo navijačima na stadionu, već i cijeloj bh. fudbalskoj javnosti- poručio je uoči večerašnje utakmice kapetan Mirza Ajanović.