Nije tako bilo davno kada je naš državni tim primao po pet, šest golova u jednoj utakmici. I u Zenici, na Koševu i na gostovanjima. Mreža bh. golmana tresla se kad smo igrali s Portugalcima, Špancima, ali i s Irancima, Hrvatima… Čak i kad su “Zmajevi” igrali u najboljoj postavi.
Danas BiH igra kao Grčka kad je bila prvak Evrope 2004.godine, negledljivo, s malo golova, bez puno šansi, ali osvajamo bodove. Da nemamo svjetske klase, poput Edina Džeke i Miralema Pjanića, danas bi bh. reprezentacija ličila na Litvaniju, Latviju, u najboljem slučaju na Mađarsku…
Ipak, ima nešto što raduje. Današnja reprezentacija pod vodstvom Roberta Prosinečkog teško prima golove. Igramo kao Sutjeska iz Nikšića osamdesetih godina kada ju je vodio Milovan Đorić. Važno je ne primiti gol.
Od kako reprezentaciju vodi Žuti”, reprezentacija je primila tek nekoliko golova. Tačnije dva. Mijenjali su se bekovi, stoperi, veznjaci, a jedan je bio najpouzdaniji.
Igrač, koji je utakmicu s Turskom završio s kapitenskom trakom. Premda je Hasan Salihamidžić trpio, običnom puku nevidljive, brojne nepravde, iako je Senijad Ibričić, planski ostavljen bez minute na Svjetskom prvenstvu, mada je i Zlatan Muslimović često zapostavljan i guran na klupu, ipak je Ervin Zukanović najveća “žrtva”. Zuka ne crta tetovaže, nema svoje zaštitnike u reprezentaciji, a i ne puni sportske stranice. Njemu nisu dali da ide na Svjetsko prvenstvo. Sračunato. I to vrapci na grani znaju.
Danas je Zuka, s više od stotinu utakmica u Seriji A, za nekoliko italijanskih klubova, blago rečeno “nužno zlo” u reprezentaciji. Znamo da će svi oko reprezentaciji, poskočiti na noge i stati u “zaštitu” Zukanovića, ali da nije Edina Džeke i da ne igra dobro, Zukanović bi se, svojevoljno ili “prisilno” oprostio od dresa reprezentacije. Kao što su to preko noći uradili Vedad Ibišević, Senad Lulić, Haris Medunjanin…Što, danas sutra čeka i Asmira Begovića…
Zukanović je u karijeri sve sam postigao. I tako je bilo u svim klubovima. Nikad mu niko nije čuvao leđa, niti ga forsirao. Kapitensku traku koju je nosio je “posljedica” je statistike. Što ga više “tjeraju”, navijači BiH sve više ga gotive. Prepoznaju njegovu srčanost, njegov pošten odnos prema dresu jedine mu domovine. I dok je tako Zukanovića će teško maknuti iz reprezentacije. Robert Prosinečki sigurno nije taj kome smeta igrač i profesionalac poput “Zuke”, ali spletkaroši oko državnog tima čine sve kako bi ostvarili svoj cilj.
Možda je po njima Zukanović “vječiti buntovnik”, ali za većinu bh. navijača Zuka je primjer kako se izgara za dres BiH. On je igrač sa stavom i ne savija kičmu. Zukanović nije neko kojeg će izvesti na pressicu da najavi utakmicu. Barem takakv slučaj nije bio do sada. Možda nas demantiraju. Kako god, zasluge za stabilnu odbranu pripadaju Ervinu Zukanoviću.
(R.S./Sportske.ba)
