Piše: Adnan Mujić

Nakon što je odbijena ostavka Denisa Ćorića, na Grbavici se dogodilo ono što prepoznaju samo oni koji zaista razumiju fudbal – preporod kroz vjeru, borbu i zajedništvo.

Prije samo par dana, pisali smo o tome kako je odbijanje ostavke trenera Denisa Ćorića bio potez koji vraća vjeru u fudbal – u karakter, u čovjeka, u kontinuitet. Neki su to možda gledali kao sentimentalnost, drugi kao puki očaj. Danas, nakon veličanstvene pobjede protiv Borca – ne bilo kakve pobjede, nego one izvojevane nakon totalnog preokreta, protiv jačeg, skupljeg, samouvjerenijeg protivnika – jasno je: to je bila vizija. To je bila hrabrost. I to je bio pravi potez. Zamislite, ekipa koja je prošlo kolo primila pet komada od Zrinjskog, ekipa koja je nosila teret sramote i kritika, sada je – pod istim tim Ćorićem – pokazala ono što se ne može trenirati, ne može kupiti – karakter.To je direktna posljedica onog što je uprava učinila kada je rekla: “Ne, Denis Ćorić ostaje.” Nisu se poveli za medijskim pritiskom, nisu poklekli pred panikom – i to je bio prvi pravi korak ka ovoj pobjedi .Ovo nije samo jedna utakmica – ovo je manifest. Ovo je poruka svim “stručnjacima” koji su spremni da prekriže trenera nakon lošeg niza.

Poruka da se ne može svaka kriza rješavati smjenom. Da ponekad – najteži put, onaj kroz koji se grize, trpi i uči – donosi najslađu nagradu.Jer šta se desilo protiv Borca? Desilo se ono što se ne dešava kad dođe novi trener: ekipa je igrala za svog čovjeka. I to se vidjelo u svakom duelu, svakom uklizavanju, svakom skoku. To se ne može narediti – to se gradi, to se zaslužuje. A Denis Ćorić je to zaslužio.

Zato, kad sljedeći put krenu priče o smjeni, neka se sjeti ova utakmica. Neka se sjeti ova noć na Grbavici kad je Željo pobijedio sve – protivnika, sumnje, pritisak. Neka se sjeti da se ponekad najveća pobjeda rodi iz – povjerenja.