Sasvim neočekivano Kemal Alispahić “osvanuo” je na gradskom stadionu u Užicu.

Na tom je stadionu bio prije 35 godina, ali na terenu.

Vraćajući se iz Skopja, gdje je uz Sašu Ćirića, Artema Šaćirija, Zaharijevskog, Marka Đurovskog, Kiku Rahimovskog, bio gost na internacionalnom turniru, Alispahić je stigao na utakmicu Sloboda- Radnički Novi Beograd. Koja je završila bez golova. Što je bila rijetkost u vrijeme kada je Alispahić kao mlad nogometaš nosio dres Slobode.

Kemal, iako super talentirani napadač, kapiten omladinskih selekcija Sarajeva, došao je u Želju kao gotov napadač. Kako je u to vrijeme Radmilo Mihajlović bio neprikosnoven na Grbavici, suvereni vlasnik Željine devetke, Alispahić nije želio sjediti na klupi. Pristao je otići na posudbu i napravio pun pogodak. U kratko vrijeme atraktivnim golovima postao je miljenik navijača.

U to je vrijeme-krajem osamdesetih godina- Sloboda imala, možda jedan od najboljih timova u klupskoj povijesti. Pandurović, Berić, Arsenijević, Lopičić, Rajevac, Drulović, Tošić, Bosiljčić, Lazić, Kasalica.., samo su neki od vrsnih igrača koji su nosili dres Slobode.

U toj i takvoj ekipi sjajnih igrača, kao “stranac” Alispahić je bio vodeći strijelac, redovito u timu kola Druge lige Istok.

– Kad god bi prolazio kroz Užice imao sam želju svratiti na stadion, ali nikad nije bila utakmica. Kada sam prilazio stadionu, a pogotovo gledajući utakmicu, vrtio sam film iz prošlosti. Adrenalin je radio, srce baš zaigralo. Gledao sam igrače Slobode i Radničkog, a “vidio” na terenu Beru, Kasalicu, Rajevca, Arsu, Pandurevića…
Imali smo strašan tim, odlične navijače, Upravu… Ljudi su bili sportski nastrojeni, vrlo prijatni. Primili su me kao da sam odrastao u Slobodi i u Užicu. Za mene je to bio jedan od najljepših perioda u karijeri. U posebnom sjećanju ostao mi je trener Dušan Radonjić. Veliki igrač, trener, pedagog… Nezaboravne su bile utakmice s Borcem, ali i naporna gostovanja po Makedoniji i drugim udaljenim gradovima. Koliko god bilo naporno, bilo je ljepote. Bio sam mlad, željan igre, dokazivanja. Nakon utakmice bi sjeo na “Raketin” autobus i pravac Sarajevo. Imalo je neke ljepote u svemu tome- ispričao je Alispahić.

Posljednju utakmicu u Slobodinom dresu Alispahić je odigrao protiv Majdanpeka. Bio je strijelac i igrač utakmice u pobjedi (3:0). Nakon “stažiranja” u Užicu, Kemal se vratio u Želju, potom karijeru gradio u Njemačkoj i Turskoj.

Već dvadesetak godina Alispahić uspješno radi trenerski posao. Jedan je od rijetkih koji je vodio i Želju i Sarajevo. Od bh.klubova vodio je još Vratnik, Đerzelez, Jedinstvo, Čelik…

Premda je, gdje god je radio iza sebe ostavio red i rad, u inostranstvu bio još uspješniji. Radio je u Tadžikistanu, Azerbejdžanu, Iranu, Arabiji…

Alispahiću su prava sportska porodica. Tri kćerke su košarkašice. Azra je dala veliki doprinos u osvajanju šampionske seniorske titule u BiH s Play offom. Alispahićev zet čuveni je golman Sarajeva i jedan od najboljih trenera specijalista na ovim prostorima Enver Lugušić.

Nemanja Nesić, Miroslav Rađen i svi ostali, od redara do čelnika kluba, pobrinuli su se da Alispahić u svečanoj loži ima pravi tretman.