Kup Francuske po mnogočemu je osebujno takmičenje. U njemu ne sudjeluju samo ekipe s teritorija Francuske države, već i svih njenih prekomorskih teritorija, a kojih iz imperijalnog doba ima još uvijek mnogo – od Kariba preko Afrike do Indijskog oceana.

Od prve kvalifikacijske runde u takmičenje kreće više od osam i po hiljada ekipa, što amaterskih što profesionalnih, a iako se do određenog trenutka forsira domaćinstvo isključivo slabije rangiranih ekipa kako bi im se dalo što veće šanse za prolazak dalje. Ali, ne uvijek.

Tako je primjerice odigrana utakmica 1/32 runde Kupa Francuske, u kojoj se susreli Lille i AS Excelsior. posebnost ove utakmice je u tome što gosti, za koje vjerojatno velika većina nas nikada nije ni čula, od svog Saint Josepha do Lillea imaju prevaliti gotovo 10hiljada kilometara, za što im treba otprilike 16 sati letova s presjedanjima, prenosi “Germanijak”.

Ako već dosad niste guglali, Excelsior je klub koji igra na vulkanskom otoku Reunionu u Indijskom oceanu, udaljenom otprilike 1000 kilometara istočno od Madagaskara. Njihov stadion Raphael Babet prima 2000 ljudi, a ovo im je treće pojavljivanje u službenoj fazi takmičenja.

Ipak, bez obzira na golemu udaljenost, maleni Excelsior na ovom najvećem susretu u njihovoj historiji prati nekoliko autobusa navijača, mahom iz Pariza, koji su porijeklom iz ove otočne države pod francuskom zastavom. Računa se da njih otprilike 100 hiljada živi u Francuskoj, stoga dio njih sigurno neće htjeti propustiti priliku da sudjeluju u ovom svečanom trenutku za zemlju njihovih predaka.

Reunion je priliku da igra na stadionu na kojem se prije samo pola godine igrao Euro dobio tako što je u raspucavanju s bijele tačke prošao petoligaša Avoinea te četvrtoligaša Mulhousea. Sada se nadaju da ih sa tribina stadiona kapaciteta 50 tisuća ljudi prati i njihov najpoznatiji igrač u historiji, koji nosi i najčešće prezime na Reunionu. Uostalom, na tom je stadionu ovo ljeto igrao na Euru; pogađate, ime mu je Dmitri Payet.

Ali Excelsioru će osim podrške Dmitrija biti važna i forma drugog, manje poznatog prezimenjaka. Gael Payet je njihov najbolji igrač, koji se upravo danas vraća u sastav nakon povrede. Troškove puta i smještaja za ove male ekipe snosi Francuski nogometni savez, a upravo time želi popularizirati nogomet na svim svojim prekomorskim teritorijima. Iako je Lilleu ovo ništa više nego trening-utakmica, ovim momcima nije teško provesti ni 16 sati u avionu kako bi dobili nagradu za ono čime se iz ljubavi bave čitavog života. Ko zna, možda neki od „drugih Payeta“ nasljedi ovog Bilićevog čovjeka.