Teško je izdvojiti pojedinca i proglasiti ga igračem utakmice.
Logika govori da je to sjajni golman Bogdanović. Koji posjeduje reprezentativne kvalitete.
Odličan je bio, kao cijele sezone iskusni stoper Zeljković. Brandao je postigao pobjedonosni gol. Promašeni jedanaesterac nije zasjenio odličnu igru kapetana Zvonića.
Feđa Dudić je, s najbližim asistentima Avdom Kalajdžićem, Mustafom Kodrom, Veselinom Đurasovićem, Nenadom Melherom, taktički jako dobro odradio utakmicu. I Dudić je zaslužio epitet “igrača utakmice”.
Složit ćemo se svi da je Red Army bio istinski najjači adut Rođenih… Na svakoj utakmici.
Ipak, pravi igrač utakmice je u loži. Tvorac Veležove renesanse. Uz Hasu Pekušića, Nedima Uzunovića, Senada Kevelja, on je godinama iz hladne Neretve dizao kamen po kamen. Baš kao što su poslijeratni neimari vratili stari sjaj Starom mostu.
Jednako tako je Šemsudin Hasić uradio s Veležom. Prije pet godina Velež je bio na putu ka drugoj ligi jug, gdje su čekala gostovanja po Neumu, Jablanici, Livnu, Stocu…
Hasić je gurao kamen uzbrdo. S Ibrom Rahimićem zaustavili su brod koji je tonuo ka dnu.
Potom, već u naredne dvije godine složio je tim, koji se izborio za plasman u elitni rang. I nisu tu stali Rođeni. Izborili su plasman u Evropu. Veležovci su bili hit Evrope, kada su eliminirali AEK.
Nije to bilo sve. Kada su neki očekivali da će Uprava prihvatiti ostavku Feđe Dudića, predjednik Rođenih je stao uz svog trenera. Ponovo je “Sudo” poturio leđa kada je bilo najteže.
Kada je sudijska mešetarska mafija počela krojiti nogometni poredak ponovo se “donkihotovski” isturio Hasić. Digao je glas. Štitio je fudbal, bio je glas svih obespravljenih, govorio je glasno i jasno ono što svi misle, ali se ne usude reći.
Večeras je Sudo Hasić trebao biti na terenu. U špaliru. Večeras se trebalo skandirati njemu, baš kao i Dudiću, Brandau, Bogdanoviću, Slaviši, Omaru, Radovcu, Zvoni, Haski…
Uz sve čestitke vjernim navijačima, Feđi i saradnicima, svim nogometašima, večeras je igrač utakmice ŠEMSUDIN HASIĆ SUDO!
(Sportske.ba)
