Dušan Duško Bajević slovi za jednog od najboljih bh. stručnjaka ikada. Bio je i jedan od najboljih fudbalera koje je dala naša zemlja u historiji. Karijeru je započeo 1966. u Veležu, u kojem je proveo najveći dio karijere. Sa Rođenima nikada nije uspio osvojiti trofej iako je nekoliko puta bio blizu osvajanja Jugolige.
U jednoj sezoni od Bajevićevog Veleža za gol razliku bolji je bio Hajduk. Osim Veleža Bajević je igrao i za AEK, čija je također klupska ikona. Za mladu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je devet utakmica na kojima je postigao četiri gola, a za A reprezentaciju nastupio je 8. aprila 1970. u utakmici protiv Austrije u Sarajevu. Utakmica je završila rezultatom 1:1, a on je postigao jedini pogodak za Jugoslaviju.
Na takmičenju u Brazilu 1972. na kojem se takmičilo 12 reprezentacija, Bajević je bio najbolji strijelac turnira. Godine 1974. učestvovao je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, a od reprezentacije Jugoslavije oprostio se 8. maja 1977. na utakmici protiv Rumunije u Zagrebu.
Nakon igračke karijere, u Veležu započinje i karijeru nogometnog trenera. S mostarskim klubom 1986. osvaja Kup Jugoslavije. Godine 1988. postaje trener AEK-a i odmah te sezone osvaja titulu prvaka Grčke, prvu koju je AEK osvojio nakon 10 godina. Klub je pod njegovim vodstvom bio prvak i 1992., 1993. i 1994. godine, a Bajević je tada u Grčkoj uživao status nogometnog božanstva.
Godine 1997. postaje trener Olympiakosa koji je te sezone osvojio titulu prvaka Grčke. 1999. osvojili su prvenstvo i Kup.
Nakon Olympiakosa je kratko bio trener PAOK-a, koji je pod njegovim vodstvom 2001. osvojio Kup Grčke. Bajević se kasnije još dva puta našao na klupi AEK-a i jednom na klupi Olympiakosa.
Osim toga, trenirao je i Crvena Zvezdu, Aris, Omoniju i Atromitos. U beogradskoj Crvenoj zvezdi proveo je nepunu sezonu, a povukao se 10. marta 2007, dvadeset minuta prije kraja prvenstvene utakmice koja se na Marakani igrala protiv Vojvodine. Navijači su tada tražili njegov odlazak, a on im je ispunio želju.
Posljednji klub koji je vodio bio je Atromitos. Nakon toga postaje direktor AEK-a, a tu funkciju napušta u augustu prošle godine.
Dušan Bajević je rekorder po broju postignutih pogodaka u jednoj reprezentativnoj utakmici. U susretu s Venezuelom 14. juna 1972, koji je završio rezultatom 10:0 za Jugoslaviju, on je postigao pet pogodaka. Iste godine izabran je za najboljeg nogometaša Jugoslavije.
Sa 169 postignutih pogodaka drugi je na listi najboljih strijelaca jugoslavenskog nogometnog prvenstva svih vremena. Kao vođa napada i istaknuti strijelac, Bajević je na velikom broju internacionalnih utakmica postizao odlučujuće golove za Jugoslaviju.
Bio je uspješan i kao trener. U Grčkoj je osam puta osvajao prvenstvo – četiri puta sa AEK-om i četiri puta s Olympiakosom. Posebno je omiljen u Mostaru gdje i danas uživa status Princa sa Neretve. U zemlji i šire je bio i ostao gospodin u kopačkama.
Rođen je 10. decembra 1948. u Mostaru. Za majku kaže da mu je pružila sve – ljubav, odgoj i obrazovanje. Godine 1968. oženio se Bebom Biberović iz Mostara. U vrijeme kad su se upoznali Beba je bila učenica srednje medicinske škole. Bio je dio i čuveng mostarskog BMW-a, koji su još činili Enver Marić i Franjo Vladić.
Nadamo se da će u uspješnu trenersku biografiju Dušan uskoro dodati i plasman i možda uspjeh sa A reprezentacijom Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu. DOlaskom na kormilo reprezentacije, Pric se nakon tri decenije života u Grčkoj vraća u domovinu.
