Ševkija Resić je rođen u malom mjestu Repuh nadomak Živinica. Svoje prve nogometne korake načinio je na dječijim igralištima zajedno sa ostalim dječacima iz svoga okruženja. Bila je 2009. godina kada dva “svježe” diplomirana profesora sporta Nedim Mahmutović i Dalibor Vidović odlučuju formirati školu nogometa, kojoj su dali ime „Colibri“. Kao i većina dječaka iz okruženja, tako je i Ševkija započeo svoje prve školske nogometne korake.
U početku je to bio klasičan proces selektiranja djece i pripremanja za prvu takmičarsku sezonu. Zbog nedostatka nogometnih stadiona, mnoga selektirana djeca iz ruralnih sredina imali su problem putovanja na treninge i nazad, jer su mnogi živili i više od 20 kilometara daleko od mjesta gdje su se vodili treninzi. Upravo takva djeca na samom početku rada su i bila ciljna grupa trenera Mahmutovića i Vidovića. Pričali su mi prije šest sedam godina u kafiću “Kod Davora i Ajle” na Grbavici kada su doveli “malog žućkastoga”, da su često vozili i prekomjeran broj djece u privatnim autima, samo da bi uspješno realizirali trening.
Jedan broj roditelja nisu imali mogućnosti obezbijediti djeci sve potrebno za trenažni proces, ali Mahmutović i Vidović nisu odustajali, nego su svojim sredstvima, ali podrškom velikog broja prijatelja i poznanika obezbjeđivali djeci apsolutno sve što im je bilo potrebno za trenažni proces, putovanja, pripreme itd…
S druge strane dobijali su veliko povjerenje roditelja kao nagradu za svoj rad. Takav slučaj bio je i sa Ševkijom Resićem, dječakom iz skromne porodice, čiji su roditelji otac Hasan i majka Amela imali potpuno povjerenje u trenere. Jednostavno predali su im dijete “čuvanje”.
Kako je vrijeme odmicalo, tako je i Ševkija pokazivao da u sebi ima nešto posebno. Već kao mlađi pionir, nastupao je za pionirsku ekipu, te dvije godine mlađi od ostalih, uspijevao je vješto neutralizirati razliku u uzrastu. Nastupao je za pionirsku ekipu, tako i za kadetsku, a nekoliko puta sa 14 godina igrao je i za juniorski sastav i nerijetko bio i strijelac.
U sezoni 2013. godine škola nogometa Colibri sa Ševkijom doživljava svoj vrhunac. Te godine, Resić je za pionire, kadete i juniore postigao više 50 prvenstvenih golova, a u pionirskom uzrastu bio je najbolji strijelac lige. Kako je škola nogometa jedna od rijetkih koja se u toj sezoni takmičila u ligi. Bilo je zaista impozantno da jedna „seoska“ škola nogometa zauzima 3. mjesto u kvalitetnoj ligi pionira, odnosno u ligi u kojoj igraju renomirani klubovi, kao što su: Sloboda Tuzla, Budućnost Banovići, Zvijeda Gradačac, Gradina Srebrenik, Bratstvo Gračanica, Radnički Lukavac i mnogi drugi…
Kako uspjesi nose svoj teret, tako su i treneri Mahmutović i Vidović bili pod pritiskom šta uraditi sa svojim djetetom. Zaredali su brojni pozivi raznih klubova, menadžera i svih onih koji imaju bilo kakve veze sa daljim usmjeravanjem mladih igrača. Nedo i Vida ostali su prisebni i čekali pravu šansu. Koju će stvoriti svi zajedno.
Kao najbolji strijelac lige u zimu 2014. godine, Ševkija Resić dobija poziv za odabranu selekciju Tuzlanskog kantona. Protivnik, ni manje ni više nego FK Sarajevo. Bila je to prva i prava nagrada za sav rad. Iako je priliku dobio tek u drugom poluvremenu, Ševkija je apsolutno sve oduševio.
Tada su, ispred tek osnovane akademije FK Sarajevo, kao šef akademije Almir Hurtić i sportski direktor Abdulah Ibraković na tribinama potražili Ševkijine roditelje. “Sportski roditelji” Mahmutović i Vidović već su bili tu. Nakon kraćeg razgovora dogovoren je probni period od pet dana u Akademiji FK Sarajeva.
Nedugo zatim dolazi i informacija da je Ševkija zadovoljio i da će odmah dobiti stipendijski ugovor FK Sarajeva.
Nakon toga slijedi prvi gol za Sarajevo i to u derbiju protiv Želje na Grbavici, zatim poziv u U16 reprezentaciju BiH, poziv za U17 reprezentaciju, gol u kvalifikacijama, zatim Evropsko za U17 prvenstvo, nastup za U19 reprezentaciju BiH sa 16 godina i 10 mjeseci. Šlag na tortu je kapitenska traka juniorskog tima s Koševa, te nagrada za najboljeg igrača Omladinske premijer lige i konačno nastup za prvi tim Sarajeva.
I to kakav! Prvi nastup i odmah goli. I to ne običan, nego vrhunski i ne bilo gdje, nego u pretkolu UEFA lige. Sasvim je sigurno da je Ševkija na dobrom putu, jer od samog početka nikada nije odustajao. Uvijek je bio primjer drugima kako se iz jedne male sredine, putem posutim trnjem i mnogim preprekama može izaći na velika svjetla pozornice!
U međuvremenu je Resić potpisao već drugi profesionalni ugovor za Sarajevo i bordo klub smatra svojim domom. Interesantno je da i svlačionicu kluba krasi jedan njegov citat u kojem on navodi, „Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene“.
Prije šest sedam godina Nedim i Dalibor, njegovi staratelji, uvjerljivo, skoro pa “bahato” su govorili .., “Zapamti, Ševkija će biti najbolji igrač u BiH”. I evo, njegovo vrijeme dolazi. Zapamtite i vi imena Vidovića i Mahmutovića!