Kad radite kao tjelohranitelj vodećih svjetskih nogometaša, vrag se krije u detaljima.

Podrazumijeva se da morate biti visoko obučeni, izuzetno motivirani, u izvrsnoj fizičkoj kondiciji i u stalnoj pripravnosti. A, vaše odgovornosti ne prestaju kad završite smjenu.

Izuzetno strogi sporazumi o neotkrivanju podataka i sigurnosni problemi znače da možete zaboraviti na bilo kakvo prisustvo na društvenim mrežama.

Mora se pažljivo prati šta konzumirate. Posebno alkohol. Čak je i hranu s jakim mirisima ponekad najbolje izbjegavati, da ne bi neposredna fizička blizina koju posao zahtijeva, izložila klijenta visokog profila neugodnom mirisu.

Svi smo testirani na alkohol i drogu

“Kad odem, moram razmišljati o izbjegavanju stvari poput bijelog luka ili alkohola. Jednostavno pazim na sve”, kaže Chris, operativac sa sjedištem u Francuskoj u vodećoj britanskoj sigurnosnoj firmi.

“Morate zaista razmišljati unaprijed i biti bistre glave. Svi smo testirani na droge i na alkohol. Nema mjesta za ego i nećete naći naše fotografije sa svojim klijentima na društvenim mrežama.”

Bivši kraljevski marinac sa 12 godina službe, pridružio se specijalnoj zaštitarskoj agenciji prije četiri godine. Ovaj 42-godišnjak radi kao pratilac nogometaša. Desetak zvijezda iz Francuske, Engleske i Španije koriste usluge kompanije.

Standardni paket zaštite kreće se od 1.000 funti dnevno, a godišnja zaštita košta oko 400.000 funti. Nije jeftin, ali igrači koji ga plaćaju su velike zvijezde.

Pored svoje vojne pozadine i bliske obuke za zaštitu, Chris tečno govori francuski jezik i obučen je u pružanju prve pomoći i tzv. defanzivnoj vožnji (iako kompanija zapošljava posebno obučene vozače za prevoz svojih klijenata).

On i tim kojim upravlja imaju pristup teretani i igraju timske sportove kako bi održavali kondiciju i održavali moral. Kompletna operacija zaštite nogometaša dovedena je do savršenstva.

Organizirane kriminalne bande

“Jedan od razloga zašto djelujemo na visoko profesionalan način je taj što ako neka kriminalna grupa provodi nadzor nad našim klijentima, njihovim porodicama ili njihovim kućama, vidjet će da imaju posla sa vrhunskim sigurnosnosnim timom koji je uglađen, oprezan i svjestan sigurnost koja prolazi kroz prijedloge” priča Chris.

Organizirane kriminalne bande koje pokušavaju provaliti u domove nogometaša izvor su stvarne brige za igrače i njihove porodice, zbog čega su usluge koje nude zaštitarske kompanije toliko cijenjene.

Sigurnosni operativac mora preuzeti nadzor i u stvarnom i u online svijetu zbog rastuće prijetnje koju predstavljaju cyber kriminalci.

Također, podučavaju igrače i njihove porodice o važnosti diskrecije na društvenim mrežama, kako ne bi otkrivali svoje prebivalište potencijalnim lopovima.

Izviđačke operacije su drugi dio posla. Na primjer, ako nogometaš planira odmor, sigurnosni operativac će unaprijed otputovati na tu lokaciju kako bi mapirao područje, planirao rute između hotela ili kuća i ključnih lokacija i uspostavio vezu s lokalnom policijom, kako bi je obavijestio o planovima svojih klijenata.

Zaštitarske agencija također nudi svojim klijentima trening samoodbrane u obliku borbene tehnike koju je razvila izraelska vojska.

Strah od provala u kuće

Sprema ih na apsolutno najgori scenarij, ali i pruža mir igračima i njihovim porodicama.

“Nije stvar u tome da stojite tu i borite se s nekim – već u tome da riješite probleme na najbolji načun”, objašnjava Chris.

“Nije lako voditi razgovor s mladom suprugom od 20 godina o tome da možda treba donijeti takvu odluku, na primjer, baciti nešto nekome u lice ili koristiti svakodnevni predmet kao oružje. Ali kada pogledamo historijske slučajeve upada u kuću koji su postali nasilni, poput napada na Georgea Harrisona i njegovu suprugu 1999. godine, morali su se nekoliko trenutaka boriti za život. Bilo je krvavo, ali su preživjeli. ”

Zabrinutost zbog provale znači da su mnogi domovi vrhunskih nogometaša sada opremljeni alarmnim sistemima, senzorima pokreta i mrežama za nadzor. Neki igrači takođe zapošljavaju zaštitarsko osoblje za obavljanje patrola izvan njihovih imanja kad bi igrač bio odsutan od kuće.

“Postoje kamere koje treba provjeriti i patrole koje trebaju obaviti, osiguravajući da su svi alarmni sistemi postavljeni. Tražite bilo kakve smetnje, bilo kakve otiske stopala na posteljini u baštama, bilo koja vrata ili ograde koje su slomljene ili su prisiljene ili bilo koji senzor koji je pokriven.”

Šokantni oružani ulični napad na igrače Arsenala Mesuta Ozila i Seada Kolašinca, pokazao je da nogometaši takođe trebaju zaštitu kada su vani.

Billy Robinson je u posljednjih 12 godina sarađivao s velikanima nogometne scene u Manchesteru, od Cristiana Ronalda, Waynea Rooneya, Zlatana Ibrahimovića i Paula Pogbe na “crvenoj strani” grada do Sergia Aguera, Vincenta Kompanya, Yaye Toure i Raheem Sterling na “plavoj strani”. Kaže da je 90 posto njegovog posla logistika – osiguravanje da igrači budu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Otkriva da će, iako će mu sigurnost uvijek biti na prvom mjestu, jednako oprezan i prema običnim ljudima, navijačima i simpatizerima koji bi mogli pokušati iskoristiti pristup svjetski poznatom nogometašu kako bi ostvarili neke svoje ciljeve.

Incident na benzinskoj pumpi

“To možda nije pitanje ugrožavanja fizičke sigurnosti. Moglo bi biti političko pitanje, nametanje volje, mogućnost da ih neko zloupotrijebi u ko zna koje svrhe. To su stvari u koje morate biti uključeni – a ne samo štititi igrača fizički, već paziti na njegov imidž. Ne možete dozvoliti pristup ljudima koji žele postavljati politička ili vjerska pitanja ili pitanja koja bi mogla biti kontroverzna. Prvo morate biti tamo. Morate kontrolirati situaciju. ”

Robinson je doživio dva incidenta s predstavnicima javnosti koji su prijetili da će im izmaknuti kontroli. Jedan se dogodio na benzinskoj pumpi kada je sigurnosni tim nogometaša morao da suoči sa agresivnom grupom muškaraca koji su otvoreno pokazivali agresivnost. Morali su primjeniti fizičku silu jer je incident, kako kaže, “mogao biti vrlo gadan”. Drugi se dogodio u restoranu u kojem su preklinjali vrlo pijanu ženu da prestane uznemiravati igrača pred njegovom suprugom i gostima. Na kraju je žena bacila piće na goste. Srećom, spriječena je daljnja eskalacija oba incidenta.

Granica koja se ne smije preći

Jedna od privilegija posla je blizak lični kontakt s pojedincima koje obožavaju milioni navijača, ali to samo po sebi može biti mač s dvije oštrice. Paul Hughes, koji je proveo osam godina radeći kao tjelohranitelj Davida i Victorije Beckham, na kraju je raskinuo ugovor dijelom i zbog toga što je, kako je 2007. rekao za Manchester Evening News, postao “preblizu” poznatom paru.

Provoditi vrijeme s nogometašima znači biti direktno izložen usponima i padovima u svojoj karijeri

Robinson je uspostavio lični odnos sa mnoštvom poznatih nogometaša tokom posljednjih 12 godina, ali zna da postoji granica preko koje se ne smije iću

“Oni imaju svoje prijatelje – tu sam kao zaštita”, kaže on. “Tu sam da radim posao i moram biti 100 posto na poslu kako bih maksimalno kvalitetno odradio zadatak. Jer treba manje od 30 sekundi da sve pođe po zlu.”