Miralem Pjanić, velemajstor nogometa, velika zvijezda Lyona, Rome, Juventusa, kasnije kratko Barcelone i Bešiktaša, nedavno je gostovao u podcastu Dupli pas sa Emirom Delićem.
Izdvojili smo neke odgovore 35-godišnjem bivšeg reprezentativca BiH, koji je trenutno bez kluba.
”Moj nogmetni uzor oduvijek je bio Zinedine Zidane, još kad sam bio mali. Igrao sam s Lyonom na Santiago Bernabeu, postigao sam gol Casillasu. Oni su tada imali strašan tim sa Ronaldom, Benzemom… Tada smo ih eliminisali. Sjećam se da je bilo teško, poveli su, ali sam onda postigao gol za izjednačenje…Osjetio sam nevjerovatan adenalin, nisam mogao vjerovati da sam postigao gol. Zamijenio sam dres sa Benzemom i dao ga bratu. Nikad nisam ostavljao dresove za sebe” rekao je Pjanić i dodao:
”Real se javio kada sam igrao u Romi. Bio je neki kontakt, ali ništa konkretno.”
Odabrao je Rim pored nekoliko ponuda. Izdvajala se ona Arsenala. Arsene Wenger ga je pratio dugo, njegov prvi saradnik Boro Primorac je evidentirao Miralema još u Metzu.
”Roma mi je najbolji potez cijele karijere. Luis Enrique me je danima zvao i nagovarao da dođem u Romu. On je došao iz Barcelone B. Oni su igrali tiki taka i trener me je vidio u tom sistemu kao jednog od ključnih igrača. U tom trenutku nisam ni znao gdje idem. Oni su poslali privatni avion u Sarajevo, gdje sam imao obaveze prema reprezentaciji. Letio sam u Rim. Nisam bio da je grad na moru. To je bilo sjajno, od grada, klime, hrane, navijača… Sve je bilo top. U Romi je ogroman pritisak, to je kao da igraš u Realu. Navijači prave navjerovatan pritisak.”
Ističe saigrače koji su ga toplo dočekali.
”Prvi susret sa svlačionicom Rome je bio lijep. Totti i De Rosi su legende. Ali bilo je dosta dobrih igrača. Bourdiso, Gago… U početku nisam pričao jezik, ali je kasnije bilo super. De Rosi je top, on me prvi dočekao, kasnije sam postao bolji sa Tottijem. Ali, De Rosi je taj koji uvijek prvi prilazi novom igraču, on je tako srdačan, sjajan lik, opušten. Imali smo uvijek sjajan odnos. Puno su mi pomogli. De Rosi uvijek brani svog saigrača, ako treba okrivit će sebe, ali neće dati na saigrača. On zna kakav je grad Rim, kakvi su navijači. Romini navijači žele titule i pobjede, iako kroz historiju nisu imali puno takvih uspjeha. Totti je dobar za šalu, uvijek spreman za smijeh, za zezanciju. On je kralj. U toku svoje karijere nije mogao proći gradom. On je baš popularan. Nismo mogli na večeru s njim, bio je čudo koliko su ga voljeli. Dobar je, sjajna osoba, malo povučen, ali dobar.”
Nije u Romi bilo sve tako lijepo.
”Zdenek Zeman je došao nakon Enriquea. Nisam ni znao ko je on. Nekad prije je vodio Romu. Malo je stariji, ima drugačije metode. Nismo bili zadovljni, ne samo ja, već i ostatak ekipe. Nije imao fleksibilnosti. Bio je strog, nije volio razgovor, a to ne može proći. Nisam samo ja imao problem s njim, nego i De Rosi. Sjećam se, gubili smo u derbiju protiv Lazia, ušao sam s klupe, zabio gol, ali sam bio jako ljut i okrenuo sam se prema njemu i rekao to što sam rekao. Ali, Zeman je vrlo brzo napustio Romu.”
Bilo mu je lakše kada je stigao Edin Džeko.
”Roma je bila na pripremama u Australiji i razgovarao sam sa Edinom. Njega je doveo Walter Sabatini, naš sportski direktor. Edin je želio doći u Romu i napravio je sjajan potez. Bio nam je jako bitan. Prvu godinu se snalazio, nije mu bilo lagano, ali kad se navikao, bio je odličan. Edin je vrhunski napadač, vidimo i sada kako igra u ovim godinama.”
Sjeća se da je imao ponudu iz Španije.
”Rado se sjetim početaka s Rudijom Garciom. Izgubili smo kup Italije od Lazia. To je moja druga godina u Romi. Nije bilo baš kako treba. Htio sam da idem. Bio sam na pragu Atletico Madrida. Boravio sam dva dana tamo, obišao sam stadion, kamp, grad. Svidjelo mi se. Bila je to Španija što je bila moja želja. Tada me je zvao Andrea Berta, sportski direktor koji je sada u Arsenalu… Ali, Rudi Garcia nije želio da me pusti, iako sam se sve dogovorio sa Atleticom. Garcia je tražio da ostanem. Atletico je bio prvak u Španiji, a mi nismo mogli pored Juventusa. Iako smo bili dobri, Juve je bio prejak. Imali smo jaku ekipu, sjajnu grupu igrača. Proveo sam pet divnih godina u Romi. ”
Na kraju, Miralem je završio u Juventusu. Stara dama ga je nekoliko puta zvala.
”Juventus me je dvaput tražio. Ponudio mi je dva ugovora: jedan ako budem došao kao slobodan igrač, a drugi ako bude morao platiti obeštećenje Romi. U tom trenutku Juve je bio baš jak. Pogba Pirlo, Vidal, Markisio u sredini. Gužva. Bilo mi je teško da odem iz Rome. Ipak, produžio sam ugovor s Romom, želio sam nakon te sezone u kojoj smo bili blizu titule, da u novoj pokušamo da nešto napravimo. Produžim ugovor s Romom. Obavijestio sam Juventus i oni su to prihvatili. Međutim, u toj godini kad sam bio u Romi, u decembru se javio Paris Saint-Germain. Jean Cloud Blanc je bio direktor. Zvao me, hoće da me dovedu. To su čuli moji u Romi i direktor Sabatini mi kaže ”Mire, nećeš ići bez 60 miliona eura obeštećenja. Zaboravi Pariz. Nećemo te prodati, da znaš. Nakon toga dolazi Juventus. Ja sam stavio klauzulu, da ako ne osvojim titulu s Romo, da mogu da idem uz odštetu. Opet se javlja Juve, prodali su Pogbu, žele mene i prodaje me Roma za 35 milioa eura. Nakon utakmice sa Brazilom u Švicarskoj, otišao sam na sastanak s ljudima iz Juventusa, pružili smo ruke i dogovorili. Pariz se opet javio, ali sam rekao da idem u Juve. Ipak, Juventus je najveći klub u Italiji, naravno uz Milan. Da, Milan je bio moja velika želja.”
(Sportske.ba)
