Nedavno je Azmir Husić, član Izvršnog odbora NSBiH i savjetnik Tuzla City, javno prozvao pojedine bošnjačke nogometne radnike da su “ikebane”. I da na sjednicama nogometne vlade, poput pomoćnih sudija dižu ruke.
Sve zbog sitnih ličnih interesa. Dobro, ne baš svi…
Zbog “ikebane” pod tačkom “razno” združenim snagama svi su se okomili na Husića. Jedni (Bošnjaci) što su se prepoznali, a drugi (HS komponenta) branili su prozvane.
Izdržao je Husić uzdignuta čela frontalni napad, dok su ostali zadovoljno večerali nakon sjednice. Sretni što su “očitali lekciju” Husiću, a on još sretniji što će u Ameriku sam i o svom trošku.
Takvu privilegiju ne može svako sebi priuštiti. Oni žive od nogometa, a ljudi poput Husića, Borisa Stanišića, Ismira Mirvića, Jasmina Badžaka, Šemsudina Hasića, Hasana Pekušića.., žive za nogomet.
Dokle god su Goražde i Cazin nogometni centri, bh. nogometu se ne piše dobro.
N.I. (Sportske.ba)
